ovako stvari stoje...

ovako stvari stoje...
u ponedjeljak popodne idem na aerodrom. Do tad jos imam sutra zadnji dan na poslu, pa trositi placu u gradu, pa sluzbenu veceru, pa put u trodos planine, pa opet zabava na plazi u nedjelju, pa moja oprostajna zabava (svi su do sad imali jednu pa ni meni ne gine) u nedjelju navecer, pa spremanje u pon i jos malo suza i planova za ponovni susret...
zakljucak: stvarno nemam vremena pisati onolike postove, pisem biljeske sta sve trebam napisati na blog, pa cu to objaviti po povratku, previse je stvati, a ja ne zelim sad sjediti u sobi dok me tamo ceka nesto zabavnije...
desilo se svasta. Bila sam u okupiranom dijelu za vikend, ludnica je tamo, to treba posebno opisati. samo mali uvod: nema zena na ulicama i zamislite kako su docekali turiste...
naucila sam skakati na glavu :D, prvi put jela kinesku hranu, eno sad i ne znam sta sam ono jos radila... Nemam vremena misliti...
Nego ovako!? IAESTEovci vidimo li se u utorak na sastanku?
joj ne mogu vjeoravati da je vec proslo, samo jos vikend i to je to... to je tuzno...

Hocete nesto smijesno!? Ovdje se toalet papir ne smije bacati u solju... (?)... Ja ga naravno bacam, ne mogu se naviknuti na to i tocka...

Idem sad... Nadam se da se jos jednom kratko uspijem javiti...
Ako ne, cujemo se u srijedu...

Lijep pozdrav svima

zelena linija

Ovdje trenutno 5ipo. Maloprije se ustala, pijem frape i najprije sam se razbudila uz nikolin zadnji post... glasno sam se smijala pa su se pitali okolo sta mi je, ali se ne moze to prevesti... :)

A sad na posao. Imam toliko toga napisati, zao mi je onih koji citaju sve, pa cu vam pokusati olaksati, staviti neke podnaslove, tako da slijedeci put znate gdje ste stali. :)

Za tocno 7 dana cu se spremati i mozda vec poci prema aerodromu iako mi je let u 4 ujutro, ali ne zelim opet pljunuti 60KM za taksi, pa cu poksati nesto iskombinirati s ovim jadom od prevoza ovdje pa taman provela jos 8 sati, mozda i vise na aerodromu.

Zadni put sam pisala vise prije 10 dana... Ima toliko toga...

VIKEND 14. i 15. 7.

Ovaj vikend smo odlucili posjetiti vodeni park u Limasolu. Moram najpije napomenuti da ovdje IAESTE ne organizira nista, i pogodite tko je organizator. A stvarno nisam htjela, drzala sam se po strani, ali Fredu dosla cura, pa se on povukao, i onda vidis da se sve raspada, pa smo Irena i ja morale uskociti. Vikend je bio uzasno organiziran. Kad je tu 5 ljudi, lako je, i s 10 je bilo lako, ali 15, e tu je potreban vodja koji nista nikoga ne pita nego naredjuje. E pa mi to nismo, i mi smo studenti, i i ja sam htjela uzivati i ne razmisljati i ne brinuti se, a zavrsila sam organizirajuci vikend i trudeci se da svi budu zadovoljni. Nismo mogli skontati kako da sredimo prijevoz. Tamo vamo, da ne razvlacim, Akis nam je preporucio Femija Adisa, student iz Nigerije koji je upravo diplomirao ovdje, isao prosle godine na IAESTE razmjenu, i bio nam je voljan pomoci. Fred je imao auto, i to je 10 ljudi, trebali smo jos nesto za 5, sto je grozan broj jer nam je taxi mal, a kombi prevelik. Ali smo nasli neki kombi, koji smo unajmili samo do Limassola, od tamo smo se dogovorili prebaciti do Larnake (tamo je surfing club) stopiranjem. Imali smo 5 dobrovoljaca za to, naravno ja sam bila medju njima...
Na putu do parka kombi u kojem smo se vozili je zaustavila policija, lik nije mijenjao redovno one kartice koje trebaju mijenjati, njegova je bila stara nekih 3 mjeseca. Culi smo dosta vikanja na grckom... Policajac mu je naredio da nas odbaci do parka i da se vrati. Sta se dalje desilo ne znam.
Vodeni park kao vodeni park, ludilo, probala sam sve sto se nudilo, poderala kostim na pozadini :( svakako je trebao zamjenu, irazbijala se, nagutala se vode, ali je bilo dobro...
Kad se zatvorio park, plan je bio krenuti prema Larnaki, prije toga da nas 5 odbace na autoput da stopiramo. Ali ovaj Femi nije htio ni cuti za to, mislio je da je preopasno. Ajde covjek je 3 godine na cipru, valjda zna. Pa je pozvao svog prijatelja da dodje po nas. Cekali smo nekih satipo. prebacili se do Larnake, tamo nas je cekao gotov rostilj i sve spremno za beach party... Privatnu naravno... Dobra muzika, besplatno pice do nekih doba, plesali smo bosi pa svako malo isli hladiti noge u more. Nije palo nocno kupanje, sad kad razmislim ne mogu se sjetiti zasto...
Spavali smo tu, netko u satoru, netko u barakama sa jedrima i daskama, ja sam dobila to mjesto i bilo je najbolje od svih proteklih noci na plazama zadnjih par vikenda jer smo bili sakriveni od sunca, imali smo neke tepihe, tako da sam se probudila tek oko 9 sto je u do tad 4 tjedna ovdje rekord. Plan je bio provesti tu dan, surfati, ali je vjear bio prejak i nisam uspjevala dobro surfati, svako malo sam bila u vodi, a lako jedro se pokvarilo, pa smo imali neko tesko koje me ubilo nakon par puta pa sam brzo odustala...
Spomenula sam vam Stefana, Bugara instruktora surfanja. E pa nekad popodne, oko 16 mozda, dok sam bila za sakom bas pravila kavu... Digresija: kava je u tom klubu besplatna za clanove... Dakle, Stefan je dosao nesto zabrinut, i ja iz pristojnosti upitam sto nije u redu, na nasem naravno, i on mi lijepo objasni da je upravo dosao i ostisao predsjednik kluba, dosao da surfa u svom klubu i otisao ljut, jer je nasao klub (sank i malu natkrivenu terasu uz more) pun stranaca (nas 15 + Femijev prijatelj i zena mu) kako cijeli dan pijemo besplatnu kavu i sjedimo na sred kluba i on nema gdje sjesti. I bilo je tako, mi smo stvarno zauzeli svu hladovinu... Osjecala sam se bas postidjeno, iako, nije to nasa krivica, nama su rekli da mozemo doci tu kad god hocemo, ali opet... U 15 min smo organizirli povratak kuci... Vecer je zavrsila tako sto su decki igrali bilijar, a mi gledali Malu sirenu... :)

ZELENA LINIJA

Spomenula sam da sam pocela pripremati mape koje je trazila vojska sa ucrtanom zelenom linijom. U petak sam bila vec pri kraju kad me ozvala marija da podjem s njom do odlagalista otpada, kasno smo se vratili pa nisam zavrsila i Irina mi je rekla da to mogu zavrsiti u pon. U pon sam dosla na posao prva kao i obicno i odmah nastavila da to zavrsim, skontala da imam par gresaka, pa ponovo kopirala te mape da ih ispravim. Greska je bila da sam na nekim mjestima liniju crtala po cesti a treba po zidu ili polju, a na nekim obrnuto. Kontam ne smijem se zezati s tim. I oko 5 min prije 8, Irini zvoni telefon, javi se, prica prica, gleda u mene, prica. Spusti slusalicu i kaze, ok, doci ce za sat vremena po to. Kontam ok, gotovo je. Ona uzme da pogleda, i kaze: ma sef mi je rekao da im ne stavljamo ove naljepnice na mape, djeluje previse sluzbeno, i ne moze se popuniti cijela naljepnica, ajde ti to lijepo kopiraj s papirom na naljepnici, tako da ostane bijelo, i onda samo tu napisi broj mape, nista vise nije potrebno, dosta ti je sat vremena... Hmmm... Nije... Ali sto sam mogla reci, nego trcati i kopirati to. Nemate pojma kako sam se osjecala, kao pred Vegin ili Perin ispit, ma i gore, mozda i nepotrebno, ali me uhvatila uzasna trema, drhtale mi ruke, tesko sam disala, uzas. I sve sebi govorim, smiri se, ali nikako. Nabrzinu sam to sve kopirala, ispisala, za nekih satipo dosao vojnik, neki mladi, nema ni 18 sigurno, uzeo to i ostisao. Kontam ajde gotovo je. Kad, za satak dodje isti opet s mapom, prica s Irinom, ode, pitam ja sta je, kaze Irina, nije ono dobro (kontam gotova sam) hoce oni ne samo zelenu liniju nego puno vise... I ajde Andje opet po mape i za kopir masinu i crtaj zelenu liniju. Odnijeli su i to novo krajem proslog tjedna, i rekli samo Hvala... Zelenu liniju znam napamet...

Ovdje prekidam ovaj post... Ostala je jos hrpa, ali idemo zajedno gledati Borata...

Cujem da je vruce tamo, svima ovdje pricam da je moj grad najtopliji u europi, mislim da mi ne vjeruju, jer misle da je Bosnia prekrivena planinama i sumama. Naravno da jeste, ali Hercegovina nije... Herzgvina... STA? ne znaju ni izgovoriti... Ali ne odustajem...

Uskoro nastavak i nadam se nesto novih slika. Vec ih imamo preko 3GB...

kratki post

popravila Irena internet...
a s njom sam najbolja i sad imam internet skoro pola dana...

Od vas mi se rijetki javljaju, rijetki komentari... Puno puno hvala hrabrima koji me nasmiju komentarima, a posto su rijetki znam vase komentare napamet...
Ostavili ste me samu usred ovog otoka sa stranim ljudima, ni glasa od vas...

Ana, mama, tata!? Sjetite li me se ikad...????
Ostale necu ni pitati...
Ostat cu onda ovdje, nije lose, snaci cu se, ima posla, naci cu nesto...
Eto tako...

Afroditino igraliste

evo opet mene, tko me pozelio, super, tko nije, sta cu vam ja, uskoro sam i nazad pa uzivajte jos malo...

Desilo se ponesto u ovih 7 dana, ne znam da li da pisem o vikendu ili o radnim danima. Mozda vikend, ali o njemu se malo moze pisati (aha, ja da malo pisem), ali ce slike reci sve.
Koliko sam prije ovog vikenda bila u panici da mi dani prilaze a da nisam stigla pola cipra obici, ovaj vikend me umirio, sad mi je jos ostao Turski, ups, okupirani dio.

Plan je bio unajmiti dva auta (nas 10) i put pod auto. U subotu ujutro u 8 smo trebali pokupiti auta ispred nekog hotela. Fred i Irena su bili vozaci i zamolili da netko podje s njima, i ja sam se ponudila. Dosli smo u taj hotel, sjeli i tek onda su mi oni rekli da je to Hilton hotel, da taj Hilton hotel. Ludilo hotel. Buduci da na cipru svi kasne, odnosno, ne, nitko nigdje ne zuri,auta su nam dostavljena u 9 umjesto u 8. Malo smo setali po hotelu, gledali luksuzne izloge trgovina, ukrali koji secer da imam uspomenu :)
Pokupili smo auta, pokupili ostale u kampusu i uputili se prema Limassolu. U stvari napravili smo neki plan da idemo prema tom gradu (satak voznje) i onda poslije stajemo na mjestima koji su oznaceni na karti kao od interesa za turiste. taj grad je na jugu. I onda smo obalom isli prema sjeveru. Najprije smo stali u srednjovjekovnom dvorcu pored kojeg je nekada bila tvornica secera. Necu trositi rijeci, jer i ne bi znala to sve opisat, zapravo mozda i bih, ali cu vas postediti.
Slijedeca postaja bilo je Anticko nalaziste. Opet cete vidjeti sa slika, sve kao i u Grckoj, malo u losijem stanju, ali eto i taj moj san, da hodam po antickim grckim gradjevinama se ostvario. U sklopu toga je i teatar, znate kako izgledaju oni grcki teatri, agora, banja (kako da ovo kazem na hrvatskom, nije kupatilo, mozda kupaliste, znate ona mjesta gdje su se okupljali i kupali :), kuca gladijatora, jos par kuca, starorimska crkva, i Ahilejeva kuca. Ahilejeva kuca je bila zadnja na tom mjestu, a to mjesto je brdo i sve je to rasporedjeno na nekih 1.5km2, i bilo je oko 12 kad smo bili tu, i sve se to mora obici pjesice, i nema hlada. I dosli smo do predzadnje kuce, nasli malo hlada i svi gladni i umorni (nismo nista bili jeli), hoce svi nazad i ja govorim da posjetimo jos Ahilejevu kucu koja je samo 50m dalje, i sama sam otisla, nitko nije htio. Sto mi je bas bezveze...

Plan je dalje bio naci nesto za pojesti. Ali smo se zatekli u podrucju britanske vojne baze i tu nema ni sela ni kuce, nista. Svratili smo u prvo selo koje nam je bilo na putu, supermarket je bio zatvoren jer je subota, nasli smo samo trgovinu s vocem i slatkisima. I to nam je bio rucak. San sakog djeteta. :)

Slijedece na putu je bilo Afroditino mjesto rodjenja, jako lijepa plaza. Morat cete pricekati na slike, nadam se da cu ih uskoro uspjeti odnekud objaviti. Mit kaze da je u Afrodita izasla iz skoljke... Nismo se kupali, ali smo umocili noge nece li sta od Afroditinih cari preci i na nas ;)

Sad smo vec bili potpuno na zapadu otoka i stali smo na plazi Coral Bay, a nije lose, ali opet pijesak i plicak- dosadno... Tu se malo kupali, potom se zaputili sad na sjever u Polis gdje smo odlucili spavati u kampu. Zapravo smo imali samo 2 satora za 5 osoba, ostalih 5 je spavalo na plazi pored. Samo smo pogledali mjesto i posli prema selu Lacci gdje su nam savjetolavi da sjednemo u bilo koju tavernu i jedemo ribu i mi gladni ko ljene macke na cipru poslusali. Ja sam narucila fish meze. Ne znam jeste li vi culi za to prije, ja nisam. Moze se naruciti samo ako ce vas minimalno dvoje uzeti to, dakle oboje platite ali vam donose zajedno. Fora je da cijelo vrijeme donose razlicite vrste ribe. poceli su sa salatom, maslinama, 3 vrste umaka i kruhom, mi vec tad navalili. Onda je stigao pomfrit i lignje, pa hobotnica, skoljke i skampi i jos neki fileti, pa rakovi i neke sitne ribe, pa malo krupinija i onda velika ( ne znam vrste ribe stvarno). Veliku sam samo probala, bila sam puna! Nisam mogla kap vode vise popiti. Odlicna stvar, malo poskupa li ne zalim ni sekunde... :)

Ja sam bila u grupi koja je spavala na palzi, moj izbor, mekse nego na zemlji u kampu. rano smo se spremili za spavanje, oko ponoci, i onda je netko spomenuo nocno kupanje, i naravno nasjeli smo... :)
Spavanje je bilo katastrofa jer smo se smrzli, noc je bila stvarno hladna, i vjetar je puhao. Ja sam bila u trenerci i dzemperu, imala samo casaf da se pokrijem. Mozda sto smo se prije kupali pa je bilo jos hladnije. I jedva smo cekali da izadje sunce da nas ugrije, ali naravno, grijenje je potrajalo satak vremena, i onda smo se vec poceli peci...
Oko 8 smo se zaputili prema Afrodita`s bath (kako da ovo prevedem: mjesto gdje se Afrodita kupala). Prije toga dorucak naravno. Kupili u kiosku kruh, sir, sunku, paradajiz, krastavce, vodu i keks. I ovo mjesto ne mogu opisati dok ne vidite sliku, mala pecina s malim vodopadom sve ispod velikog drveta smokve. Tu se nisam mocila, dosta vise te Afrodite. Mit kaze da se tu kupala s ljubavnikom ( neki s A-zaboravila sam) nakon sto bi `setali` po brdu iznad...

Poslije toga su ostali otisli na plazu, a Fred, Sasa i ja se odlucili na setnju tim brdom jer tu postoje uredjene staze za setnju. I ta staza za koju smo se mi odlucili zove se Afroditina staza. Inece je to na samom Sjeverozapadnom dijelu otoka, i to je malo polutok, i cijeli je nacionalni park. Pogledati prilog - slike :). Sad mi je drago sto smo prosetali tom stazom, ali je bilo uzasno naporno. Jer je bilo oko podne, jer tu mena hlada, nego nesto kao kod nas, samo kamen, i popeli smo se na brdo visoko oko 600m, a posli s 0m, i potrebno je nekih 3 sata da se obidje staza. Sreli par ludih turista kao i mi, jednu divokozu, nijednu zmiju, a bas sam htjela da vidim jednu, vidjeli stogodisnji hrast, anticki hram, vratili se nazad, kraj je kraj afroditinog kupalista, i shvatili zasto se tu kupala...

Pridruzili smo se njima na palzi, napokon normalna plaza i nakon 3m duboka voda, bas sam uzivala, i moze se sjesti ili leci u plicak, a na onaj sitni pijesak ne moze jer udje i gdje moze i gdje ne moze.
Oko 5 popodne smo posli nazad, ali je plan bio poci preko planine Trodos, svratiti tu u neke crkve i doci navecer u Nikoziju. Ali ta planian je bila tezak izazov, trebalo nam je 5 sati da je predjemo s jednim stajanjem od pola sata i vise njih kracih radi slikanja. Jer smo se opet s nule popeli na najvisi vrh cipra, Olimpus 1950m. Ne trebam ni reci koliko je cesta vijugava, serpentina na serpentini, ali je veci problem bio sto je uska, kao kad podjete iz cipa prema gorancima pa onaj dio do vidikovca. Uzas. Samo je super stvar sto svako mjesto s par kuca ima ime i oznake i smjerove, pa smo se lako snasli. Inace ja sam pratila mape :). Planina ko planina. Ljepota ove su sela, mala sela na padinama. A mene se dojmio sami put, kako smo isli, cas smo bili s jedne, cas s druge strane planine i imali poglede na sve cetiri strane sviejta i otoka i mora... Opet pogledati prilog!
I to je bilo to! Stigli kuci oko 10, ostavili auta, okupali se, i slijedeci dan svi spavali na poslu.
Tako smo obisli veci dio otoka, ustvari sva bitna mjesta. I super je sto smo bili s autima, mislim da je to najbolji nacin za obilazak i dobno upoznavanje nekog mjesta.
Sta cemo ovaj vikend, jos ne znamo, mozda nastaviti uciti surfati, mozda turski dio...

Sada malo posao. Ili da ovo nazovem: Odlomak 2 , pa da mozete odmoriti.

Do srijede samo rijesavala ono oko potresa i plana nakon potresa, uglanom sam razvrstala sta tko treba raditi, sad to treba kopirati i svakoj osobi poslati kopuju njegovih zaduzenja, ali to ce sad cekati jer Irena nesto treba ispraviti, a nema sad vremena.
U srijedu sam s Mariom otisla opet na odlagaliste otpada. U subotu je izbio pozar, i iako su ga ugasili, znate kako je to na odlagalistima, uvijek ima sta goriti, posebno lagano, ali to proizvodi uzasan dim, na koji su se stalno zalili svi iz mjesta okolo. Pa smo mi otisli pogledati stanje i poslati kamione sa pijeskom. Dok smo sjedili u kucici za radnike, usao je Nikos (vozac bagera koji razastire otpad), nesto glasno govorio, sjeo na stolicu i onda se izvrnuo na pod. Covjeku bilo lose, nije se onesvijetio, ali je bio bas lose, oni ga polijevali vodom, masirali, digli mu noge na stolicu. Ajde dosao sebi nekako, jos je lezao, oni svi nesto broje glasno, skontala sam da spominju klimu, bager u kojem je radio nije klimatiziran. A on lezi na podu. Maria se bas bila prepala, vidjela sam joj na glasu. On se nekako ustao, sjeo na fotelju, oni mu daju vode, i ja kazem Mariji da mu daju vode sa secerom, znam da je dobro uzeti secer, a mislila sam da imaju samo to jer sam vidjela kutiju sa secerom. Maria izvari iz frizidera kolu, on je popuje i poslije toga kaze da se osjecao bolje. I zahvaljuje se meni sto sam rekla da mu daju secer. (?) Danas sam opet bila tamo, pozar je ugasen, on je dobro, radi, iako je bio kod doktora i ima prasine u plucima. I danas mi se zahvaljivao... Pa bar su to trebali znati svi. Maria je vikala na njih da uvijek u frizideru imaju limunade ili nesto slicno. Inace trebate vidjeti kako se ona ponasa prema njima... Sefica prava, sve nesto kao sala sala, ali kad vikne i naredi... A znate kakvi ljudi rade tamo... Moram uciti od nje...

Od jucer imam novi zadatak. Sad ozbiljan! Za vojsku! Crtam green line! :)
O cem se radi. Vojska trazila kopije mapa gdje su upisani brojevi grad. cestica oko ZELENE LINIJE. I sad se ja s tim zabavljam. Trebam napravit kopije na A4 ali tako da idu jedna iza druge, prate liniju, i onda zelenim markerom ucrtati liniju. Ne smijem pogrijesiti, jer je to granica, u zatvor cu odmah :D
Do utorka to trebam zavrsiti. Ali bar nesto radim. Irena janda jos uvijek ne radi nista na poslu. Ona je kemicar, i dosla je u Vodovod Nikozije i oni joj nemaju sta dati da radi. Tako je vec 3.tjedan. U srijedu su joj dali iste mape s kojima ja radim da ucrta kuda idu njihovi vodovi, ali je to bilo samo da se ona zabavi, i na kraju joj je sef na to stavio ocjene... Da nije smijesno bilo bi zalosno, odnosno vrijedi i obrat...
Ali oni svi bar imaju internet, ja nemam... A dosla Fredova cura, sad se mozemo pozdraviti s njegovim kompom...

Odlomak 3 :)
Dosla nam 3 nova decka: Cuba iz Poljske, Nikolas iz Grcke i Sergi iz Spanjolske... Cuba, necete mi vjerovati, ni ja nisam, bio u Mostaru i Sarajevu i Splitu. Covjek odusevljen BiH, (nije ni on izgovarao Hercegovina), zabranio mi da govorim dobro o BiH, jer ce postati turisticka atrakcija, jer je prelijepa, pa ce biti preskupa, a on hoce da kupi planinu uz neretvu. :D Misli na dio od mostara prema Sarajevu, na kanjon. Ali kad mi je rekao to, nemate pojma kako sam sretna bila,bas sam bila ponosna... :)

Zadnje dvije veceri dolazimo u grad na neki festival koji organizira... Slusajte sad: Mladez komunisticke partije Cipra. Hm... Sta da vam kazem. Mladi nose crvene poveze oko ramena, sve puno plakata Che Guevara i Lenjina, ostale nisam prepoznala. Moze se kupiti samo sok i pivo, nista vise, ali prvo kupis tiket, tek onda ides po to... Poznato!? I jos svasta nesto ali cu se suzdrzati komentara... Tko zna tko sve ovo cita... Imamo besplatan ulaz za to i dobijemo beplatan prijevoz za grad, pa smo prvu vecer ostali, bila je dobra muzika, sinoc smo samo usli, i izasli u grad. Bili smo u starom dijelu Nikozije- ja sam bila vodic :)
Veceras cemo valjda isto reci da ocemo na koncert da dobijemo besplatan prijevez i onda u novi dio grada...

idem sad na bus, danas Irena kuha. Eh da, znate li koliko je pola kile kukuruznog brasna!?!?
1.15funti, sto vam je pomnozeno sa 1.75 = oko 2 eura... POLA KILE!!!!! Treba mi bar 2 kila da nahranim 14 ljudi... Sta sad spremiti... Napeci ustipaka!? Mogla bih se ja lijepo pokusati izvuci od toga...

Pozdrav svima!

slicice

nesto slika s nesto komentara mozete vidjeti na picasaweb.google.com/cipranka
Nemam bas vremena pisati, ali mislim da cu sutra opet ostati malo u gradu. Sad idemo u grad, na neki koncert. Moram vam pisati izvjesaj vikenda, bilo je ludnica... :)
Nije i nece doci decko iz Srbije :(
Budite mi pozdravljeni. Hvala na komentarima! Nastavite! Bas me uveseljavate!

Fala ti Boze, petak...

Bila placa... Pa evo da si priustim malo interneta u miru... A i jucer nisam nista jela, pa se ustedilo... Ma slepala se drugima u tanjir i tako ne ostanes gladan... Nauci se svasta ovdje.
Skuhala Suzi jucer nesto, ne znam kako se zove, ali madarsko, ne moze biti dobro. Piletina s vocem, zaprzila komadice pilecih prsa i stavila u to konzervirane visnje, marelicu i svjezu jabuku i to posluzila s rizom, tako da je bilo slatko... A pojela sam, ali ne bi to nikad izabrala ako se nudi ista drugo. Onda smo se popeli u apartman deckiju, tamo oni taman jeli ostatke od jucer, pa mi uzeli viljuske i pomogli im... I onda rijesili tortu, da ne smeta u frizideru i to je to...

Isprika svima na ruznoj engleskoj rijeci koja pocinje s B i jos ruznijoj B.B. ma to stalno govori Ciara, pa sam ubacila i ja jer se o njoj radilo, pa zaboravila objasniti. :) Iako, ne mijenjam misljenje :)

Danas mi je Fred obecao pokazati i pomoci da otvorim na netu ono gdje mogu samo slike stavljati. Pa cu ga iskoristiti za to i onda mi nece ostati vremena za net. Samo cu vam ostaviti tu adresu da gledate slike ako vas zanima!

Sta sam ono sve htjela reci...

Prvo da vam se pozalim da se u uredu smrzajem. Ovi ljudi ovdje nisu normalni s ovim klimama, ozbiljno. Ne nosim vise papuce, ne sto su pukle, sad su ok, nego jer mi se noge oduzmu. Irena nosila jucer dzemper na posao i obukla i svi joj se smijali :) Ali stvano bi i meni dobro dosao jedan... A Maria s posla, inace nema je jer su je zabolila ledja neki dan, od klime, nego od cega drugog, ona mi je prigovorila, kao da mi je majka, sto sam stalno u tenama, i to moje skechers tene je nazvala sportskim tenama, i rekla mi da nije lijepo vidjeti curu mojih godina u sportskim tenama... Zamislite... Sta reci!? Cure mojih godina, znam da vam mame misle tako, ali mislite li vi tako???
Prije par veceri smo bili u teatru na nekom glupom koncertu, ali je bilo besplatno, i nakon nekog vemena sam morala izaci vani da se ugrijem. Ista stvar, klima na niskoj temp, ja osjetljiva, i josu u papucama, i osjetim kako mi noge zebu, te lijepo vani... Pa sta cu kad je tako... :(

Pricala sam danas malo s Irinom o njenom poslu, odnosno o tome da ona ing.grad. radi sve ove poslice koji i nemaju bas veze sa nasom strukom. Rekla mi je da je do prije dvije godine radila u gradjevinskoj firmi na projektiranju i kasnije nadzoru zgrada i da joj je to dosadilo. Sad je tu jer je htjela uciniti nestoi za svoj grad... Simpaticno :) Ali eto samo da se zna, kolege da znate, svasta mi mozemo, pa cak praviti scenarije dobrih filmova o prirodnim nepogodama...
Nisam jos uradila nista korisno sto se tice plana, jos sve proucavam prevodim i slazem u glavi...

Svako jutro ustajem u 6, sto ne pamtim kad radim kuci... Kao iz one pjesme: Budis se rijeto u 6 samo po kazni, kad moras negdje na put ili na ispit... (cija je pjesma? ;) Ali je bas tako. U 7 nas sad kupi kolega od Mihaela, pa ne idem vise busom, i na poslu sam uvijek prva, jer ostali dolaze poslije 7ipo redovno, a odlaze prije 2ipo. Blago njima... Ja prva uglavnom upaliom klimu, i stavim na najmanje moguce, ali onda dodju cistacice, pokupe smece i obavezno pojacaju klimu... Imam nesto slika ureda, jutros slikala, pa ostavim kasnije ili ovdje ili na to novo mjesto...
Svako jutro i napravim sebi sendvic za posao.
Tako da sam dobila pravi onaj osjecaj da radim negdje, i nije lose. Bar ne ovo mjesto. Ne znam je li to sto smo na Cipru, pa je tu sve nekako opusteno, lagano, znate vec kako ide na otocima...

Danas listam Oxford-ov rijecnik i na kraju spisak imena i naziva i padne mi napamet da vidim kako je na grckom BiH i mozete pogoditi sta nadjem: Bosnia naravno... Pa ima li itko na ovom svijetu osim nas jadnih Hercegovaca tko zna zemljopis! I nije da im je lijeno izgovoriti, nego jednostavno nisu culi za to... Eto zasto. Vjerojatno im i u atlasima pise samo Bosnia!

Spomenula sam vam Samera, palestinca, koji je na cipru radi svog doktorata, on nije na iaeste razmjeni, ali posto je na kampusu druzi se s nama jer nema nikoga osim nas. Irena ga je zezala oko njegovog posla. Jer je rekao da se bavi computer sience research -om u laboratoriju. A ona je kemicar pa ga je pitala kakav je to vas laboratorij. Uglavnom objasnio nam je da se sad svi comp. ing. bave time da dignu komp na vecu razinu, jer je sve stalo vec par godina na pentiumu4, tako sam bar ja to razumjela, ako sam ispricala nesto smijesno strucnjacima medju vama, drago mi je :). A spominjem ga jer nam je svima objasnio situaciju u palestini s izraelom i njihovim ratom vec ihihi i zasto izrael sudjeluje u svemu u eruopi (eurosong, europska prvenstva), i ono sto je jos bitnije kako u svijet ide pogresna slika o svemu tome, tako da je agresor predstavljen kao zrtva... Zanimljivo...

Ciprani vam imaju vojni rok od 2 godine. Kad muskarci zavrse srednju, idu 2 godine sluziti vojsku. Nije bas stroga, mogu ici kuci vikendom i nisudaleko od kuce, alina cipru nigdje nisi daleko od kuce. I svi muskarci koji su odluzili vojsku imaju 2-3 puta godisnje vikendom vojne vjezbe kao da je rat. Bas su prosli petak Marios i Estelos (Cloony ;) isli na te vjezbe. Zasto je to tako: Jer nikad ne znaju kad ce turci napasti... (?) tako da cure upisuju faks sa 18-19, a decki sa 20-21... Bas je jutrosu u uredu bio Irinin sin, u uniformi, sad zavrsava vojsku i na jesen ide u Bristol upisati faks, gradjevinu. Vecina ciprana moze sebi priustiti da idu u UK na faks.
Ovdje ljudi stvarno imaju para, drama, previse, kazu da je to tako od rata, da im daju pare i ulazu u njih iz europe da bi ih smirili dobrim zivotom da zaborave na tursku okupaciju. Rekla sma vam da ne smijem spomenuti turski dio cipra. Isto se jako ljute ako kazes da ides tamo ili zelis ici. Mi smo trazili auto da iznajmimo, vecina rent-a-carova ne dopusta da ides tamo. Kad se prelazi ta granica, popunis neki papir i tu ti udare pecat. Ako ti se kojim slucajem desi da ti udare pecat u putovnicu, kazu da te ovi nece pustiti nazad. Sreca da sam cula ovo, ja bi blesa vjerojatno rekla da mi stave pecat u putovnicu da imam uspomenu :D Super uspomena bi bila...

Vezano za naslov posta... Kako mi je brzo samo prosao tjedan, ludilo! I isplanirali smo vikend, u stvari znamo samo da cemo unajmniti auta, Boze pokozi, voze Fred i Irena, oboje s kopna, a da napomenem i ovdje su ludi pa voze po lijevoj strani. Irkinje nemaju vozacku dovoljno dugo! Super! nadam se da cu i ja probati! :) tata, mama, ne brinite :)
I znamo da s autima idemo prema Sjevernozapadnom krajnjem kutu cipra, tamo je afroditin zaljev ;) I nosimo satore i sta dalje ne znamo jos ali nije ni vazno... Cujemo se u pon s izvjestajem!
Idem sad...
Do skora!
Tipkajte mi koji me citate!
jasu (to je po grcki)

Ako zemljotres pogodi Nikoziju...

Zdravo svima!
Vidim da je prijetnje bila uspjesna. Sad vas sve znam. Jos jedan komentar je ostao nepoznatog autora...
Sulley, nije bilo tesko... Ne znam puno cupavih ljudi.
Clint, pitala sam se kad ces se pojaviti... kako cujem ispiti se krizaju, jeli spalo ispod 5?
Cestitam Mala i Zela na primjenjenoj... Kako ide ostalo?
Tko je drugi student? jeli dosla ta irkinja? A spanjolac? :) Sta vam je na planu ovaj vikend...
Imam jos pitnanja sigurno, ali kasnije.

Moram vam odmah reci da sam ljuta trenutno. Ljuta na ove studente ovdje, neke samo. Nisam bila na netu kako treba od ponedjeljka popodne, od zadnjeg posta. Oni svi imaju internet na poslu i mogu ga koristiti koliko hoce, i onda dodju ovdje i opet na internet...
Jucer je ona Libanonka, bitch, sjedila 2 sata, sve slike stavila na internet, a prije toga mi rekla kako je na poslu bila cijeli dan na netu.
I onda dosla ona bloody bitch irkinja, jucer joj bio rodjendan: moze li ona malo, mora vijeti tko joj je cestitao, bla bla, a ja taman ostavila komentar Nikoli, svoj blog ni mail jos nisam ni otvorila... I sta cu, dobra dusa, pustila je... Bitch!!!
I sad opet sjednem, taman sjela, i procitala komentre, kad zovu oni na ostatak torte, ja tamo, bloody bitch na net. Razbit cu je sad.

Idemo unatrag...
Sinoc bila zabava u povodu Ciarinog rodjendana. Bilo bas super. Imamo tu neku prostoriju zajednicku na kampusu i klimatizirana je. pa tu provodimo veceri, nekad DVD, nekad bilijar, sinoc zabava. Popodne su nam njemci kuhali. Odlicno je bilo. Ciara nije znala za zabavu, i pitala nas je gdje cemo veceras, mislila je da idemo u grad, a mi smo se izvlacili, umorni, vako nako,pa smo na kraju rekli idemo ugrad, da bi ona otisla u sobu spremati se. I onda smo sve pripremili. Osobno mislim da je bila razocarana sto nismo otisli u grad... Bitch! Kako je meni bilo bas tesko gledati je i lagati da se ne razvalim smijati, ustala sam i prala sude. Bilo ga je hrpa. Sad nas je 10. Onda su mi Fred i Michael pomogli (zovemo ih Hans und Fritz :). Ja sam prala deterdzentom, Fred ispirao i susio, a Michael je cistio sporet. Ljudi moji, da ste samo mogli vidjeti kako je izribao i uglancao sporet. Da nije kakav jeste, u kofer bi ga i kuci... Jesam li spomenula da brije prsa :o (?) Zasto to itko radi??? Zabava nista posebno... Muzika, pice, torta (odlicna) i to je to. Ali sam jutros na poslu drzala rukama oci da se ne zatvore... Ali sam se popodne naspavala...

Stigla nam je jos Suzi iz Madarske i Aleksandar ilivam Sasa iz Bjelorusije... Sasa mi bas nije trebao... Suzi je super...

Imam novi zadatak na poslu. Zavrsila sam s onim kucama skroz i sad imam nesto skroz novo. Jos jedan veci projekt Gradske uprave je napraviti plan kako organizirati grad u slucaju veceg potresa ili neke druge prirodne nepogode. Okviran plan vec postoji, sta tko treba raditi, npr. policija, bolnice, vatrogasci itd. Irina (sefica) nakon sto zavrsi poslove koje ima sad, mora taj plan razraditi i napisati brosure za svakog sudionika posebno. I sad je mene zaduzila da osmislim sta tko i kojim redoslijedom i gdje treba raditi. Npr. Neki ce se skupiti u glavnoj gradskoj zgradi i odalte koordinirati radovima. Grad je podijeljen u regije, i svaka regija ima mjesto skupljanja gdje treba postaviti satore i sve sto uz to ide. Doktori iz svake regije nece ici u glavnu zgradu nego odmah prema satorima. Ljudi zaduzeni za postavljanje satora ce odmah poceti to. Policija ce obici ulice i vidjeti koje su prohodne koje ne. Potom poslati poduzece kao nasi parkovi da ocisti drvece. Tim inzenjera ce obici kuce i vidjeti koje su opasne i oznaciti ih. Itd itd. za sada je sve to na jednom mjestu, i ja trebam napraviti raspored kojim ce to ici. I sta ce tko raditi. Opet npr. pocetak je da se vodja svake regije pojavi na glavnom sastanku, prvom, odmah nakon potresa s gradonacelnikom (on je glavni odgovorni, ona zapravo) i onda ce procijeniti koliko je jak potres ili nepogoda i koji stupanj plana ce primijeniti... Nisam ni ja jos sigurna sta i kako trebam i kako cu to uraditi... Sta reci, zvuci uzbudljivo, ali kakve to veze ima sa gradjevinom. E pa ne znam ni ja, ali moja sefica je ing.grad. i evo ona to radi. Jeli to sto cu ja uraditi korisno za nju ili opet nesto samo da me zabavi!? ne znam ni to, ali bar ce meni biti zabavno. Vec mi je dala neke vjezbe koje su radile neke europske zemlje da citam. Ludilo. Skroz se uzivis u situaciju da se desio potres, kao u filmovima, bar ja tako radim i pokuavam skontati kojim redom sta treba. Jedna kniga o tome je na eng, ali ova vazna tablica gdje je spisak sudionika i duznosti jos na grckom, pa sam ovih dana to provodila na engleski pomocu rijecnika. napokon neka korist od onih grckih slova iz matematike...
Ja sam u njenom uredu, i to radim. Cijelo ovo vrijeme nas dvije malo pricamo, glavnom kad sam ja imala neko pitanje, ili nasla neku gresku (da da cak sam i korisna) ili izmedju toga nesto pomalo. Jer ona stvarno ima posla i jedina je u uredu koja radi i uvijek ostaje zadnja. Ostali se samo izvlace, to sam mislim spomenula. tako da mi je plan sad se malo s tim zabavljati, opet svaki dan malo na teren...
Poceli su radovi na onom vodospremniku sto sam spominjala. Tako da cu sad i to malo pratiti. Zastitili su iskop i to tako da su za radnike napravili lijep lonac u kojem ce se peci. Stavili okolo sivi skoro bijeli najlon. zar to ne reflektira zrake!? Zar recimo onaj zeleni materijal koji se stavlja na skele ne bi bio bolji??

Na grckom se DA kaze NE... :D Stvarno mi je bilo zbunjujuce u pocetku. Pricaju medjusobno ili na telefon i cujes ne, ne, nene, ne ne ne... Pomislis da se svadjaju... :)

Libanonka i Palestinac nekad pricaju na arapskom i imaju tu rijec ANDJAD, i svaki put se trzam na to...

Evo je iznad mene. Libanonka, hoce, na net, kako je samo nepristojna, ja nisam bila iznad nje kad je ona bila 2 sata... Misli da cu je pustiti, e necu...

Kanije mozda stavim neke slike.
Sorry svima koji mi pisu mailove a ja nisam odgovorila... Stvarno nemam vremena, morat cu opet placati internet...
Ajde idem
i komarci me pojedose ovdje
pisite...

Ana kako je bilo na moru???

anonimci

Anonimci, ili bar nick ili adio s bloga!!! Saznat cu ja tko ste, pa cete me cuti kad se vratim, da da, ojacala sam ja ovdje, nisam vise ona stara angie...

kako je tamo? ovdje oblacno, pa se da disati i setati, pa sam ostala u gradu, samo se vec mislim kako manijaka izbjeci, cekati valjda malo dalje...
Na poslu bilo ok, danas sam zavrsila zadnji obilazak grada, mislim da sam usla u svaku ulicicu u staroj nikoziji, i bila sam u katolickoj crki. Cijela crkva je okruzena zicom. zelena linija je u zici cijela i svugdje je znak da je zabranjeno slikati, osim u onoj turistickoj ulici, ali sam ja to skroz smetnula, jer sam nosala aparat da slikam neke kuce koje sam morala pokazati sefici, jer vise nisu u istom stanju, i tako sam nastavila slikati i sve sto mi je bilo zanimljivo. sreca nije bilo `strumfova` (sjecate se iz filma Nicija zemlja kako su zvali UN)...
Danas sam malo i pricala sa Georgeom Clooneyem ;) pored kopir masine... :D

Vikend je opet bio super, i opet jedva cekam slijedeci, i znam da ce mi ovaj radni tjedan proletjeti. Isli smo u Agia Napa-u (Aja Napa). to vam je ovdje kao kod nas npr. Vodice ili koje ono jos mjesto ima slicno u hrvatskoj. Isli smo u subotu popodne i odmah u grad. Znate vec kako izgledaju ta turisticka mjesta. Sve je puno restorana, ali ovdje ogromnih i svaki s nekom temom: indijanski, obitelj kamenko, ostale teme iz filmova i crtica i slicno. Gradic je krcat i to uglavnomBritancima. To im je glavno mjesto za odmor. Nase irkinje su toliko inzistirale da idemo tamo i sad mi je jasno zasto. Stariji britanci tu kupuju kuce, a mladjima je to mjesto prvo na spisku kad napune 18 i mogu na odmor bez roditelja. Sad zamislite kako izgleda to sa raspustenim klincima. Mi smo sjeli u restoran gdje su kokteli bili 1funtu ;), nesto pojeli, i onda se zaputili prema glavnim barovima gdje se plese,ali je bilo nemoguce plesati,bar meni, kako je to medju kucama,ne na plazi, sve je zbijeno,puno je ljudi, bilo je prevruce, svako kretanje zivlje od disanja znacilo je da si mokar do koze. Ipak smo se malo natjerali, otplesali IAESTE dance :) i onda se nas pola pokupilo u setnju do plaze, ostali u neki drugi bar. Tu smo ostali do 4, i onda isli na jedu malo dalju plazu spavati. Ponjeli smo satore, ali ih nije bilo dovoljno. Ja sam spavala vani. Na spuzvi, ponijela plahtu i naravno sprej za komarce, koji je savrsen. Ali se tu nije moglo spavati cim je sunce izaslo. Pa smo se premjestili na drugu plazu, tu uzeli lezaljke i suncobrane, i spavali pola dana.
Meni se ove njihove plaze uopce ne svidjaju. Taj pjesak je bas bezveze. Izgubila se recenica: Idemo plivati, sad je tocnija Idemo setati u more...Vise od 100m se moze stajati. Dosadno... Lijepi Jadran...

Kad bi turisticke zajdeniceHrvatske i Bih znale sta ja radim ovdje, dale bi mi nagradu... Ozbiljno... Ne prestajem pricati o nasim krajevima, hvaliti more, pokazivati slike grada i hercegovine. pa sta cu kad nitko ne zna nista o nama, a toliko toga se ima za znati. a ja ko ja, uvijek kad netko nesto spomene, ja nadodan: a kod nas... I sve tako... Nije to lose, jelda??

samo se moram malo paziti s cipranima, sta mi god donesu za pojesti: kava, baklava, tulumba, kebab, i pocnu to hvaliti da je njihovo, ja izletim, pa ima toga i kod nas... :)

Eh pitanje za sve: Opisite mi kebab!!!???

U petak navecer smo bili na veceri, jeli nesto,suvlak mislim ili tako nekako, u lepini meso, kebab i jos nesto, i malo povrca. akis nas vodio, i poslije vecere se uceli instrumeni: mandola,bazuku, harmonika, gitara i svirka. Svatko je morao nesto svoje. Kako rekoh, ja sam pokazala Iaeste ples, odmah su naucili, i zaludili se s njim, pa se plesao i u Agia Napi, kako rekoh. Ali je Akis rekao da on to nije znao, i da ce sutra pisati nekom glavnom u medunarodnom iaeste-u i pitati ga za to... Bojane, komentar!! Kad smo polazili,vlasnik restorana,stariji ciko, inace harmonikas mi je rekao: dobro pjeses, na svoj nacin, ali dobro... :D To je zbog plesa :D. Tko ga zna skontat ce...

Sjecate se papuce... E pa jos 3 lose stvari su mi se desile. Pukla je i druga, UHU je super ljepilo...
Pukla mi je rucka od torbe sto mi je Ana kupila u Rimu. Kad sam setala po gradu prosula mi se voda u torbu... sreca navrijeme sam skontala, izvadila putovnicu, aparat, pare, mob. Aparat je skroz mokar bio, ali je futrola pokupila vecinu vode, tako da je on ostao vlazan, ali eno radi...
Vidise Zela sto ja nisam htjela tvoj aparat. Zato sto se meni samo sranja desavaju, redovito...
Irena ima onaj sprej kad te netko napadne, Sofia (Iaeste Cipar) je to probala, naravno, uz vjetar, i dio je otisao po mojoj ruci. Ruka mi je gorila nekih satak... znateda jetaj sprej ilegalno nisiti...
Ali nista to nije strasno, ja i dalje vesela :D

Otisao Nikola u Oman, Matea u Prag, ona se javila, Nikolu jos cekamo... Sretno vam,uzivajte,nista ne propustajte ;)...
Jos samo Robert i misija lansiranja prve generacije studenata IAESTE-a LC Mo ce biti uspjesna... O povratku u domovinu i rodni grad, otompotom... tko zna... ;)

Sto mi nitko nije rekao da su slike apsolvenata na netu... bas smo smijesni...
Jeli bilo tog rostilja???

Katja mi je jucer javila da je stigla prva studentica, njemica, odmah je Katja pod svoje :)
pisite mi kako je njoj!

Idem sad na stanicu, malo dalje zapravo... :(
Pisite mi sta ima tamo
potpisite se
pozdrav

1dan=36sati !?

To mi treba... Kako da to uredimo. Ovjde sam jos samo 4 tjedna... Uzet praksu od 6 tjedna... Nikome ne preporucujem... Nisam jos bila u novom dijelu Nikozije gdje su super trgovine. Vani smo bili samo 3 puta... A na cipru toliko mjesta za posjetiti... Vec me panika hvata da necu nista stici...

Nisam se odavno javila. od ponedjeljka. Ma nisu uspjele nove studentice srediti internet, a nisam mogla moriti Frederica stalno, a i nije mi se ostajalo vise u gradu jer je prevruce, i ponudi mi svaki put Maria s posla da me poveze, i naravno prihvatim. Prvo sto ne placam kartu, drugo sto na stanici s koje polaze autobusi ima nekakav ajmo reci manijak, kad stanes cekati autobus dodje i stane pored tebe, ti se pomaknes, on zatobom. Desava se svima nama koje smo ovdje i jadne cekamo bus... Nece nista, samo stane, ali i to je jezivo...Cak sam jedan dan na 40° stala u sunce, kontam nije toliko lud, kad tamo stvarno lud...

A i nije da ste se trudili da mi ostavite komentare i pitate za mene, kritika i uzoj obitelji, ako se ja ne javim, oni sigurno nece, i ja posaljem poruku (koristim vip ako me netko zeli obradovat :) oni odgovore, ja jos jednu oni nista... :(

Moram vam se ispircati zbog slika. Sestra mi je upravo rekla da cu goriti u paklu zbog toga. Nije bila losa namjera, samo sam se htjela pohvaliti da sam naucila surfati. Nisam ni mislila da se vama bas ne gleda ni more ni vjetar. Sori... ;)

Sto je novo... Hm... odakle da pocnem... Uvijek nesto zaboravim napisati...

Mozda posao najprije. Ovaj tjedan je bio super. I dalje radim s onim kucama. Ali sam sad zavrsila sa oznacavanjem na mapama, pa sam dobila zadatak da odem i vidim jesu li kuce jos uvijek u istom stanju. I dan mi je pocinjao tako da ujutro uz kavu napravim plan obilaska, oznacim sve na mapi, oko 9ipo kad vec gori, izadjem i vratim se oko 11ipo krepana u ured, odradim jos malo posla i kuci. Rekla mi je Irina (sefica) da ne moram po vrucini, ali ja sam htjela, dobra prilika da obidjem grad, pa bi ja usput svratila u koji muzej, slikala i slicno. Problemcic je sto je to sve u malo zabacenom dijelu grada, gdje sada zive stranci i siromasniji ljudi. Pa mi i nije bilo bas svejedno... Imam jos jedan dio starog grada, u tom je dijelu katolicka crkva, ona napola, pa uslikam i to i posaljem. Kasnije cu staviti jos slika ako me ne potjeraju s kompa... Ali sam im malo kukala da jedina ja na poslu nemam internet. OD svih nas studeata, iz prica, cini mi se, samo ja bas radim cijeli dan... A tako je i u mom uredu, kako sam ja sa seficom, ona se bas naradi, uvijek zadnja ostaje, a ovi ostali samo pricaju, piju kave, jedu itd...
Danas je bilo super zanimljivo. Inace, imam mali blokic, pa pisem tu svaki dan tehnicko izvjesce, strucnije, ovdje cu samo zanimljivije dijelove.

Najprije sam upoznala dugokosog Savu... :) Vlasnik jedne kuce koju smo posjetili... Bas me posjetio na jednog drugog dugokosog Savu, samo je ovom 50 godina... :) I na jos jednog dugokosog frenda ;)

Onda smo isli u Indijski restoran i nocni klub, jer je netko prijavio da su sagradili drvenu terasu koja je opasna za posjetitelje kojih je tokom noci dosta, i jos ako plesu, moze biti opasno. Irina je rekla d atu izlazi njen sin, da je skupo, i da ne pustaju ako nisi u kosulju... I zamislite nas ujutro u 8ipo upadamo u klub poslije noci. Sve je puno papira, casa, boca, cigareta. Dvoje ljudi cisti. Irina se predstavi, oni nas upute iza jednih vrata, mi tamo, lik broji pare iz onih metalnih kutija... Ludilo... Stavim koju sliku kanije. Zamoli nas da izadjemo, mi izadjemo, malo prosetamo, mjesto je stvarno wow, fascinantno. On izadje s telefonom, na liniji je sef, Irina mu objasni sve, on nam da dopustenje da prosetamo. Spustimo se ispod te konstrukcije... Oni su tu samo postavili drvenu terasu, visoku od zemlje nekih 180 cm, ja sam ispod taman komotno prosla, ali je to sve oslonjeno na metalne stupove, znate one od oplate za plocu, koji su samo naslonjeni na tlo... To nije dobro... Uslikamo dokaze, zahvalimo se i odemo... Skroz cool... Kao iz filmova... :)
Ako vas zanima, sad treba vidjeti jesu li imali uopce dozvolu da to prosire, ako jesu onda im treba poslati ing. da to uradi kako treba, ako nisu onda da uklone skroz...

Slijedece odrediste bila je kuca u zabacenom dijelu Nikozije. Susjed se tuzio da je kuca opasna za ljude okolo. Kucali smo na vrata nekih 5 min i cekali dok nije otvorila djevojka,16-17 god, strankinja, zapadna azija, ne zna grcki, a ni engleski dobro. Najprije je bila prepadnuta, Irina joj je nekako objasnila da samo zelimo uci i uslikati par fotografija. Ljudi moji kakva je to kuca, odlagaliste otpada izgleda bolje, nista gore u svom zivotu nisam vidjela, to je rusevina u kojoj zive ljudi. Maleno, puno starog namjestaja. Odmah s ulaznih vrata docekao nas je mali stol i dva kauca, to je kao dnevni. Nekako smo to zaobisli, u kuhinju nisam virila, tko zna sta bi nasla, zidovi se raspadaju, po podu cigle. U dvoristu hrpa smeca, nesto kao nasi cigani, puno zeljeza, na sred dvorista (iza kuce je dvoriste) krevet... Ono na sto se susjed tuzio je bojler uz kucu koji je na nekoj sklepanoj skeli. ja sam polako disala i tiho govorila da ga ne srusim... Popeli smo se na kat. Jenda prostorija podijeljena s velikim ormarima u dvije, nisam uspjela prebrojati krevete, druga zakljucana izvana velikim lokotom... WC- ne znam kako da ga opisem, stvarno nemam rijeci... Sve je puno smeca, prasina se i ne primjeti da je prasina, mislis da je to tako... Boce po cijeloj kuci. Jednostavno strasno...

Pocela sam komunicirati sa svim ljudima sa kata, i svi su super, samo sto mi stalno donose nesto da jedem, samo nude, a ako kazes ne, ostave na stolu... U srijedu sam isla gledati jedan potporni zid s najmladim ing. na katu. Ne mogu mu procijeniti godine, rekla bih do 30, jer ima dosta sijedih, onako kao George Clooney ;) Uh crvenim se... Eto imam sad lijep razlog da idem na posao... :)

Dosao nam je jos jedan student. Njemac, Michael. Da samo vidite Frederica i njega, ne postoje tipicniji njemci od njih dvojice. Skroz su razliciti. Frederic je bas drag, inace je izvidjac :D, pa nam je on glavni organizator i planer, i sta ga se god zamoli ucini, evo me trenutno opet na njegovom laptopu vec sat ipo. A Michael... Nabildan, ono bas previse, bilo da stoji ili sjedi, uvijek su u pozi nagleseni bar dva misica :D, Ciara ga je provalila, odakle mu tako dobar ten, pa sunca se u solariju... :D Sam priznao! Slusa tehno... I sav je onako cool decko iz njemacke... Ma to morate vidjeti da biste znali...

Ja sam dobila previse boje, cak me i ciprani pitaju, od kud mi boja, i ne zelim vise, ali se samo prima. Stavljat cu faktor 40.
Mislim da sam na svom katu na poslu najvisa osoba... :D Mozda druga Maria nije niza od mene, ali ostali, i muski dio, tu smo negdje. Koji osjecaj...

Ajde kad sam pocela tracati ljude da nastavim. Irkinje... One vam se ponasaju kao u nasem podneblju, ajmo reci zagrepcanke... Ne znam kako da to tocnije opisem. One se bas drze zajedno, nigdje jenda bez druge, sto je bezveze...
Werd... Ona je najmladja, 20 god, i nije da je to puno, ali u ovom slucaju, osjetno puno. Bas se primjeti u nacinu razmisljanja, ponasanju i slicno. Mislim da dosta utjece i mjesto odakle dolazi. Ona voli spavati. Sve ce propustiti ali ne i spavanje. Prosli vikend kad smo spavali na palzi u satoru, ona otisla u sator u 8ipo, jos ni mrak nije pao, ali njoj se spava. Propustiti vecer tik uz more, lezanje na palzi i gledanje horizonta gdje se skoro spajaju more i nebo, uz to gledanje aviona koji slijecu svakih pola sata radi spavanje... (?)
I jos je ostala Irena, Cehinja, pa tipicna cehinja... :) Ma ne, dobra je skroz, jednostavna, ima smisao za humor, recimo kako je mene nalozila za stakora :D, i s njom se najbolje slazem.
Iako, moram spomenuti, da je ovo samo moje uocavanje stvari i nista sto bi mi smetalo, super mi je sa njima i sve to, ali htjedoh zabiljeziti dosadasnja zapazanja.

Slijedeci tjedan dolazi student iz Srbije... Jeee... Bas mu se veselim...

Nenaspavana sam, to se pretvara u kronicno nespavanje. Ne sastavim po danu ni 5 sati...
Jedem jednom dnevno nesto konkretno i to su uglavnom spagete koje sama napravim s ili tunjevinom ili konzerviranim paradajizom. Kupila sam prvi put kad sam isla u trgovinu 3 paketa spageta (vidi rimuje se), bilo na ponudi, platis 2, dobijes 1 gratis. Jos jedem prvi. Kupila sma tad neki kruh, dodje 5 lepina, to je bilo prosli pon, ovaj pon sam bacila 3 jer su se uscule. Kupila sam ovaj pon novi kruh, narezano 20 snita, pojela mozda 10...
U utorak nam Werd kuhala libanosku hranu, ajme... Nekakva salata, narezano kilo, ma i vise, hrpa cijela persuna, hrpa luka, nesto sitno, kao riza, jos sitnije, nemam pojma sta je to, to moja mama ne kuha, i rajcica. I to je to. Znate da ja ne podnosim svjezi luk, pa sma malo mrljala, ali dalo bi se i to da nije onoliko persuna, ubija... I uz to neki kolutici od mesa u nekom tijestu, sto je meni bilo vise slatko nego slano... Nisam odusevljena...

Veceras idemo na veceru na neko mjesto koje zovu Taverna. Akis to organizira, i Ciara i Frederic su vec bili, i kazu da vecer zavrsi obavezno s mandolom, harmonikom, gitarom... Akis nam je najavio da svi moramo izvesti nesto veceras. A sta da ja izvedem. Oni svi nesto sviraju, moje sate sintisajzera i gitare su pobijedili rukometni trenitzi. Da pjevam, aha bas, pa sam im obecala pokazati i nauciti Iaeste ples. Hvala Bojanu na ohrabrenju... ;)
Akis je glavni u Iaeste-u Cipar, covjek ima preko 50 god sigurno, mal, ima kovrcavu prosijedu kosu, malo dulju i istu takvu bradu. I skroz je veseo, uvijek nesto zeza, provocira, i stvarno me odusevio. I super je prema nama. Frederic ga odlicno oponasa. Sta god mi upitamo moze li, on pocne: pa ne znam, mozda, imam ja puno posla, vidjet cu, ali na kraju to sve uredi...

Jesam vas udusila?? Iz koliko puta ste procitali do kraja?? Prevruce je za ovolike postove, jelda? Jeste li za koju sliku?? Obecavam, necu stavljati more...
Naravno, ja cu ih staviti, i prvo sto cete vi vidjeti su slike... Jer ne znam drugacije... :(

43° ...

Toliko je ovdje! Cujem da su u Mo javili 40???

Nisam se odavno javila... Imam puno opet za reci i neke slike staviti... ;)

Moram vam ispricati sto mi se dogodilo u petak. Najprije sam mislila da ce mi platiti prvi tjedan tek ovaj petak, pa sam bila odlucila da necu vise placati internet u gradu, jer sam morala malo pripaziti s parama, kad me u petak zove Maria iz ureda da odem do glavne zgrade gradske uprave po placu. I ja sva sretna tamo, uzmem cek, na baknu, dignem pare, presretna, vracam se u ured, kontam poslije posla cu u neki internet caffee, i ni 50m od banke zapnem za plocnik :( i odlijepi mi se papuca :( , prozijeva sto se veli, moja lijepa bijela papuca... :( Mozete zamisliti kako sam odmah tuzna bila... Ali sam popodne kupila UHU ljepilo, zalijepila, stavila ispod noge od stola, i eno sad izgleda bolje nego "zdrava"... I tako vam je to uvijek u zivotu, uvijek mora ravnoteza biti, nema previse jednog ili drugog... Joj prevruce je da filozofiram... Sreca vasa! Ajmo dalje...

U cetvrtak navecer smo malo izasli u grad. Mr.Akis ( o njemu mozda kasnije) nas je odveo na rock koncert u gradski teatar. Bilo je bas dobro,mlade rock grupe izvodile sve poznate pjesme, osim zadnjih koji su izbacili par svojih hitova,pa smo mi otisli. Spustili se malo do grada, pjesice, nekih 40 min setnje, ali smo se previse umorili (umorile su se Werd i Ciara jer su bile u stiklama, ah te zene) pa smo zvali Mr. Nikosa (taxist koji nas je pokupio na aerodromu) da nas odveze kuci. Akis nam je to besplatno uredio. Taj dan sam prvi put u svom mladom zivotu jela kebab :) I to dva u istom danu... Nije lose, ali i nije nesto ekstra, bar za mene...

Sta se jos desavalo zaboravila sam jer je sad vikend na prvom mjestu u mislima. Sjecate se one recenice iz prvog posta iz maila studenta iz Banjaluke koji je bio na Cipru: Vikendi izvlace situaciju... E pa sad sam to shvatila.
Najprije smo mi sami cijeli prosli tjedan planirali gdje da idemo i lijepo isplanirali jednodnevni izlet u Limasol, mjesto na moru s navodno prelijepim plazama. Kad smo gledali najave vremena i temperature, u Nikoziji je uvijek nekih 7 stupnjeva vise nego uz more.
Ali nam je onda Akis organizirao vikend u jedrilickom klubu NIkozije koji je smjesten u Larnaci. Plan je bio ici tamo u subotu, uciti surfati na vjetru, spavati na plazi u satorima, vratiti se u nedjelju popodne. Plan se u potpunosti ostvario. Sto da kazem. NAucila sam surfati, bilo je odlicno, u tom mjestu uvijek ima malo vjetra, pa je bilo ugodno, plaza nije nesto, nasuti pjesak nekih 100m ali je to radi surfera, jer precesto padas u vodu :), more pretoplo, to mi se nije svidjelo, ljudi preljubazni. Ucitelj nam je bio Stefan iz Bugarske, kako sam sretna bila kad me upitao odakle sam, ja odgovorila, a on rekao: "Pa sto ne pricas Jugoslavenski" :D Onda smo stalno pricali na "nasem" i bilo mi bas drago, cak i prevodila ostalima, jer je on malo losiji s engleskim, pa bi mi se desilo da pricam s njim, onda moram nastaviti s nekim od studenata i ja razvezem opet na svom,a oni me cudno gledaju.
Jesam li naucila surfati?!? Pa jesam osnove... Slike koje cu staviti su od prvog dana, tad smo se jos hrvali s jedrom, slijedeci dan sam uhvatila i vjetra i surfala lijevo desno uz obalu dokle je dopusteno, dakle naucila kako hvatati vjetar, okrenuti se i to je bit. Koliko sam puta pala u vodu, necu vam reci, ali pred kraj sam uspijevala ostati na dasci dok mi se ne osuci majica... Sto je ipak nesto, a?

Dosle su nam jos dvije cure, Fiona iz Irske (gdje je shrek :) i Irina ili Elena, ne znam, iz Ceske.
Sad imamo dvije irkinje i nista ih ne razumijemo kad se raspricaju... I u mom su apartmanu pa me vise nije strah. I Cehinja je vidjela stakora ispod mog balkona, Pa sta te macke rade ovdje... Suncaju se...

Moram ici oprati robu, u trgovinu, a evo nude mi da idemo i na bazen, ali do tamo je 20 min pjesice... Predugo... Sad se samo veselim vikendu. Desava nam se da nemamo dovoljno vikenda koliko planoa i mjesta za posjetiti, pa se salimo da pitamo tjedan slobodno od posla...
O da, posao, a sve isto kao i prvih dana, bojanje mapa, odlazak na teren s Mariom i to je to. Ali mi brzoprodje dan, i radim nesto cijelo vrijeme...

Prosao je cijel tjedan da sam ovdje i sad mi je tek super, kad sma se navikla, i cini mi se da ce mi faliti vremena... Sta sam ono kukala da mi nedostajete... Pa... Zuta minuta i nista vise ;)
Samo se stvarno veselim tom vikendu u mostaru! Dajte iaesteovci malo detalja... Bar na mail... Dobili ste para, a? To ne prijavljujete, e pa imate mog dousnika tamo, pa mi ne mozete sakriti :)

Gdje su ljudi s moje godine? Kako ispiti? Ili bolje da ne pitam to...
MOzete li vjerovati da ove cure iz Irske, jedna je Konstrukter, druga arhitekt ne znaju raditi u AutoCAD-u!?!?!?! U Belfastu studiraju... A za mene su kometnirali da sam dobro obrazovana, kao da sam isla u neku privatnu skolu ili nesto tako, i to znate nakon cega: sto sam znala nabrojati planete, trebala nam je Venera, nesto smo pricali o tome, sto sam znala za Danteovu Bozanstvenu komediju, i sto su mi poznati likovi iz Ilijade i Odiseje i grcke mitologije... Mislim da ovo znaju djeca poslije osnovne. Pa sta taj svijet radi...

Idem, zao mi Frederica, ali sad i ove nove dvije imaju laptop, pa cu se slepati...
Tako da se cujemo cesce...
Pozdrav s cipra!

P.S. Tko je ostavio zadnji komentar!?

Joj ne znam staviti ove slike kako treba, dakle mislim da idu odzada, zadnja je dizanje jedra iz vode, pa drznje jedra par sekundi dok me nisu uslikali, i onda opet pada i to je to, i sve iz pocetka... To su slike od prvog dana...

Deseti krug pakla!?

Evo me opet na istom mjestu s kojeg sam pisala zadnji post. Dogovorila sam se s Ciarom u 4 (tad njoj zavrsava posao) da malo prosetamo po gradu. Iako je ovdje pakleno, natjerat cemo se, jer kad odemo u dom, onda nam se stvarno ne da vratiti. A i autobusi ovdje voze grozno. Zadnji oko 18:00, a jutros sam kasnila na posao zbog autobusa.
Upozorili su nas na to, da je javni prijvoz katastrofa, jer se s njim voze samo siromasni i stranci, i stvarno je tako, bus je pun stranaca, uglavnom azijaca, ja jos nisam vidjela negog domaceg u busu. Kako ja pocinjem raditi u 7:30, pise da su autobusi, mogu uzeti dva, u 7:10 i 7:40, jucer sam izasla oko 7:00 i odmah je naisao jedan, takoda sam dosla ranije na posao. Danas sam izasla na stanicu 2 min do 7:00 i vidjela jedan autobus kako odlazi, i onda sam cekala do 8:08 slijedeci. Ludnica... Grozno... Poludila sam... I sve mislis evo sad ce, i jos sam stajala na suncu i iako je jutarnje, jako je, i pored autobusn eje crknuta macka, pa sam uzivala u mirisu, a s trulog macjeg mesa muhe su presle na moje svjeze rane od komaraca... Pakao... Treba dodati jos jedan krug pakala, ovo jutros je bio...
Na poslu se nisu naljutili, naprotiv: samo ti dodji kad tebi odgovara i uzivaj u svom boravku na Cipru... Krasni ljudi :)

Da, komarci su me pozderali, doslovno, jedan ugriz mi je na gleznju, i sad mi je sve to nateceno... :`( Kupila sam i onaj aparatic, ali njih je previse, svukud...

Jos jedna losa stvar je moja soba. Cijeli kampus je podijeljen u apartmane sa po 8 soba, kupatilom i kuhinjom, i sve je to povezano s puno stepenica, rampa i izgleda ludo... Ja sam sama u jednom apartmanu, i to broj sobe odmah iza Ciare i Werd (djevojka iz Libanona) ali su valjda promasili apartman. Tuga je sto je jedino moj u prizemlju, tocnije jednu stepenicu od tla, tako da ja nikako ne otvaram prozor preko noci. Nemojte ni zamisljati kako mi je spavati... :( Imamo u sobama stropni ventilator, ili kako se vec zove ta stvar, ali ne mogu s tim zaspati... Uzas, a sprema se sve toplije i toplije vrijeme. Danas je u Nikoziji 37, a za vikend predvidjaju 40...

Cipar vam je pun macaka!! Na svakom koraku su macke, i cesto se moze vidjeti kako ih ljudi hrane na ulicama. Mozete li pogoditi zasto??? Ja sam iz prve... Jer imaju mnogo zmija... :(
Prodaju suvenire: Sve macke cipra... I Svi magarci Cipra, magarca jos nisam vidjela.

Sad jos malo o poslu. Prosla su vec 3 radna dana, a nisam vam ni prepricala ponedjeljak. Mislim da sam stala na 2 katu na odjelu za konstrukte. Imam stol i stolicu u uredu sefice kata. Mislim da sam i to rekla, stigla sam do prvog izlaska na teren, ako se ne varam.
Jedan od inzenjera, Marios, me pozvao s njim na teren.
Najprije smo posjetili mjesto gdje kopaju veliku rupu gdje ce biti rezervar za vodu za napajanje biljaka na tom podrucju. Tek su iskopali rupu i sad osiguravaju iskop, jer imaju problema s glinom, koja je negdje na sredini iskopa, ispod gornjeg sloja, pa se ona koja je u dodiru sa suncem isusuje, pretvara u prah i pravi mala klizista. Tu cu nadam se jos dolaziti.
Posjetili smo i jednu ulicu koja se renovira, ulica je u predgradju, trenutno kopaju kanale za instalacije, zapamtila sam i boje cijevi: Zute za telekomunikacije, plave za elektricne instalacije, sive za obskrbu vodu, narancaste za otpadnu vodu iz kucanstva, to su za sada plastnicne cijevi... Potom ce postavljati cestu, i to u slojevima 30cm zbijenog sljunka, 30cm tucanika, potom asfalt, 18cm krupnije granulacije, 12 sitnije, i 4 cm zavrsnog sloja. Mislim da je ovako. Nemojte mi zamjeriti na detaljima, to je radi mene ;)
Kat gdje radim ima jos zadatak da odgovara na sve zalbe gradjana vezane za infrastrukturu. Tako smo najprije posjeliti kucu zubara, gdje nam je vrata otvorila sluskinja negdje iz istocne azije, s zutim rukavicama, to je prvi put da vidim negdje sluskinju. Ti su se nesto zalili da im ispred kuce ne otice voda dobro u oborinske kanale, a kako i bi kad je sve u travi. Uglavnom, grad ce to ocistiti...
Pokucali smo na vrata druge kuce, ali nitko nije otvorio, samo je fora sto se kuca nalazi u dijelu koji se zove Sjeverni pol! :) Gdje je Djeda Mraz...
Jos jedna kuca je htjela da se i njima kao i susjednoj ulizi postavi plocnik za pjesake, Marios je rekao, ne jos, mozda slijedece godine...
Malo smijesno, jelda.
Taj dan sam po povratku u ured dobila zadatak. A to je da nekih 100 kuca podijeljeno u 5 grupa, koje treba renovirati, pronadjem na mapama, ali prije toga mape treba kopirati, a one su na A2, a ja ih moram stavitil na A3, o oznaciti svaku kuci. Mapa je 50... A nekad mi s neke mape treba po 3 kopije, i to radim vec 3 dan, pomalo. Izgleda mi to kao nesto ne vrlo bitno, ali eto kao, nek se dijete zabavi, zutim markerom bojam kucu i okucnicu,i plavim zaokruzim broj i tako... slatko... :D
Ali je dobro sto oni stalno idu na teren, pa cu nadam se svaki dan s neki izaci malo van. Jucer i danas sam bila sa Mariom, krasna, vesela i brbljiva gospodja, nije ing. nego tehnicar. S Njom sam jucer isla do kuce nekog inzenjera grad. koji se upravo vratio iz Amerike, s Floride, gdje je predavao i imao je studenta iz Bih, i kaze jako pametan student, a ja cu na to: svi smo mi tamo pametni :) Uglanom on hoce da postavi plocnik ispred svoje kuce, i grad ce mu dati projekt kako da to izvede, a on ce platiti. Sve mora biti po pravilima. Ali je problem sto susjed nece da sudjeluje u tome, pa su skontali da je najbolje da locnik ispred njegovog zemljista samo prekinu, pa mozda se nekad predomisli... Tu nas je domacica pocastila CocaColom i lisnatim s hrenovkom, bas super...
I danas sam s Mariom bila na odlagalistu otpada, malo se sad mislim sta je bilo gore, to ili jutros autobusna stanica... Ma macka i muuhe su nepobijedivi.
Tamo je Maria projektirala potporni zid, pa smo isli gledati jeli to sve gotovo. I provozali smo se po odlagalistu, gdje idu oni kamioni, jao uzas...
Jesam li spomenula da se cijelo to vrijeme vozamo u sluzbenom zuto plavom autu... :)
Sutra radim do 18:00, tako je svakog cetvrtka, osim u 7 mjesecu, super :)

Eto toliko o poslu. Matea i Nikola! (ili ako ne citaju oni prenesite im) znam da se i vi pitate sta cete raditi, sta ce od vas ocekivati itd itd. Mislim da se stvarno ne trebate uopce plasiti da cete nesto morati ozbiljno raditi i znati. Svi oni znaju da smo samo studenti, i samo je na njima koliko ce nam praksu uciniti poucnom. Ja vidim da ovi ljudi imaju hrpu posla, ali cu se nastojati ugurati svaki dan bar jednom s nekim na teren, u povratku postavljati pitanja i to je to.
Ja bih sad bas htjela da i radim nesto korisnije, ozbiljnije.
I isto se desava ostalim studentima...

Hoce li mi netko poslati laptop ili pare da ga kupim... Tata kupi miii laaaptooop, ne trebam bicikl ni automobiill... Bas bi super bilo, jer u sobi imam internet. Sad stalno visimo kod Frederica, a kod njega ima komaraca...

Da vam pricam malo o cipru... Lijep otok, mediteranski, tako da je dosta toga slicno kao kod nas, cak i ljudi. Samo su veseliji i opusteniji, sve je njima ok, nema zurbe, ljutnje, panike...
Upozrili su me da ne smijem postaviti pitanje: Sta je s turskim dijelom cipra? Na to polude, jer je to njihov okupirani dio. Kroz grad ide zid koji cuvaju naoruzani vojnici, jedan od njih, u turistickoj ulici se smije slikati. Kad sam u pon sama malo hodala tim dijelom, u ulicama koje su pjesacka zona i gdje su zabavni sadrzaji je dobro, guzva, ali samo u ulici pored nema nikoga, i izgleda kao drugi grad. Na drugu stranu se moze, i to s putovnicom, pa kad odemo prepricam vam.
Kad sam se vozala s mariosom, pokazao mi je katolicku crkvu u gradu, nisam mislila da ih ima, ali je ova naslonjena na zid... Smijesno, nitko je nije valjda htio pa je ostala na pola. Ispitam to jos malo. U subotu navecer smo otisli na mjesto blizu doma, odakle se lijepo vidi grad, i na brdu koje je pod turskom okupacijom je ogromna turska zastava koja svijetli... Kazu da je to provokacija...
Ljudi ovdje su stvarno bogati, to se vidi po autima, svatko ima auto, i po kucama, ljepsih nisam nikad vidjela, i to sve jedna do druge, i to takve da se i meni svidjaju...

Joj ovo moram ispricati. Postoji veliki diskont, Metro, udaljen nekih 20min pjesice od doma, tu kupujemo. I kad smo zadnji put bili, izlazece s hrpom stvari koje trebaponijeti do doma, pomislimo glasno kako bi bilo dobro uzeti kolica iz marketa. I Frederic kaze da jedna imaju u domu ista takva. Kad smo u pon Ciara i ja posli, nadjemo ta kolica s najmerom da ih odguramo gore (uzbrdo je malo) i vratimo stvari u njima, i mi podjemo s kolicima, kad za nama zena koja je domar, kako da je nazovem, domarica, i govori nam sta se mucimo i vucemo kolica, da uzmemo jedna odozgo. Oni u trgovini znaju da to studenti rade, i svako malo dodju i pokupe ih. I mi je lijepo poslusamo, doguramo hrpu stvari u kolicima. Vec su troja ispred doma... :)
U 7 mjesecu ce tu biti neka informaticka skola, internacionalna, pa ce kako kazu biti krcato. Do tad moram pokusati pormijeniti spobu, da mi se naspavati...

Sinoc sam ja pravila veceru :)

Od IAESTE-a Cipra upoznala sam samo gospodina Satosa, jos mora Akisa, oni su valjda glavni, a studenata nigdje... :) Ali se mi lijepo snadjemo i bez nekih tamo koji bi nam organizirali vikende... :) Ne brinite se vi tamo za te studente, snaci ce se oni, ponudite im nesto, ako ne zele njihov problem. I pravo da vam kazem, ti sto vama dolaze, nece bas mariti za cijene. Jer ce sigurno biti spremni sami se organizirati i negdje otici. Vidjet cete...

Joj malo mi je dosadilo pricati engleski... Stvarno dosadi ponekad, umorim se... POcela sam i razmisljati na engleskom, sanjati na engleskom, strasno...
Idem sad...
Idemo se malo peci...
Moram vam reci da me obraduje svaki komentar... Samo pisite. Sarnite i koji veci mail, malo o ispitima, i kojecemu. Doduse proslo je tek 5 dana, ali meni kao 15, svasta se nesto desava...

Imate puno lijepih pozdrava svi odrededa koji citate i prenesite onimakoji ne citaju od Angie s Cipra ;)
Pusa vam svima
Joj raznjezila sam se...
Nedostajete mi... smrc...
idem

gdje je ludo a

Ovdje sam nesto pogrijesila, objavila prazan blog, a vi ste ostavili komentare, pa evo da samo nesto napisem da ne stoji prazno...
nesto... :)
ma kad su im sve stranice ovdje na grckom, pa dok sam j askontal ada mogu otvoriti stranicu na engleskom... eee... a tek sto ne mogu skontati gdje je ludo a... tu je na tipkovnici na 2 ali nijednom kombinacijom ne mogu do njega... A ni ostale kombinacije ne pale... Ludilo...

Prvi dan na poslu

Evo me u internet cafee-u u gradu. Cekam autobus. Zavrsila sam s poslom y 14:30. Koja dobra firma :)
Ova tipkovnica je grcka pa je sve iymijesano, opet ce biti gresaka, ali nemam vremena ispravljani. Sada samo malo o poslu iako imam svasta ispricati.
Pokupio nas je taxi jutros u 8:30, jutros je bio besplatan, to je kao prvi dan tako, dalje moram sama. Mene i novu studenticu iz Libana. Usput, sinoc su nam ona i jos jedan student iz Palestine koji je s nama u kampusu a tu je na PDS kuhali njihovu tradicionalnu veceru. Super je. Trebala bih i ja nekad nesto, caki veceras, ali se jos izvlacim... ups :)
Mene je taxi ostavio ispred glavnog ureda gradske uprave i rekao javi se na recepciju, tamo su sjedile 3 tete i nijedna ne zna tko sam ja, a s engleskim su, za razliku od ostatka cipra, lose. Uputile su me u drugi ured, kasnije sam saznala da je to ured gradonacelnika,i tamo ni njena (zena je gradonacelnica) tajnica nije znala nista o meni. Super!! Ona je zovnula ured za drustvene djelatnosti i tek su oni znali o cemu odnosno kome se radi, jedna krasna dama josla po mene, odvela me u svoj ured gdje su jos 3 krasne dame, puno make-up, frizure i super ljubazne i nasmijane. Napravile su mi `Ciparsku` kavu, to vam je ona nasa zalivena. Ta zena mi je rekla da cu raditi u zgradigdje je tehnicki ured i da cu tu dolaziti po placu svaki tjedan i da joj se javim ako bude nekih problema, dala mi broj moba, krasna dama... :)
Sliku gradsje uprave cete vidjeti nekad, super zgrada.
Otisli smo pjesice do zgrade 100 m niz istu ulicu, sve je to u starom gradu. Popeli se na 7. kat do glavnog sefa, on se upitao samnom, malo o Bosnii na sto ja dodam `and Herzegovina` (moja misija se uspjesno nastavlja i ovdje, ali sad mi je ciljana grupa ljudi iz cijelog svijeta :). pozvao je mog sefa, gospodina Lazarova sa 6. kata, on me odveo dolje, i pitao da li zelim tu gdje je projektni biro ili na 2 kat gdje su konstrukteri, pa je zakljucio da tu i nema posla, da idem na 2 kat. Tamo su 4 ureda sa 6 inzenjera. Ja sam u uredu sa seficom kata, za stolom preko puta. Najprije mi je dala da listam projekt sa slikama kuca koje treba popraviti u Nikoziji jer su opasne za prolaznike. Grad naredi vlasniku da popravi kucu,a ako nece onda idu na sud. Super stvar.

Moram na bus sad... Nastavak mozda veceras od Frederika...
Imate svi pozdrave iz paklene Nikozije!!
Sta se tamo desava jos??

Evo meee

Jao pa vi ste me se pozelilili...

Nemam puno vremena a ne znam odakle da pocnem.
Kao prvo ziva zdrava vesela mokre kose jer smo cijeli dan bili na bazenu... :)
Malo sporo tipkam i cini mi se grijesim, ali nemam vremena za popravke, a tipkam na laptopu.
Evo me u sobi Frederica iz Njemacke! Jeste li pomislili! Ima curu, evo slike pored, ali on jedini ima laptop. Gdje je meni laptom, besplatan internet ovdje. Tu je jos Ciara zi irske. I oni su me jutros probdili lupajuci na balkonska vrata jer mi je soba u prizemlju a u apartmane gdje je po 8 soba mogu samo ja s kljucem. Probudili me oko 12:30 i pokupili na bazen, onaj gdje naj je besplatan ulaz, vratili se, otisli u market, kupili veceru, Frederico kuhao :) ja pravila salatu, eno oni sad peru sudje. Mislim da veceras idemo do grada. Sutra planiramo do Larnace na kupanje i obilazak.

E u larnaci je zracna luka i to odmah pored mora i nocas kad smo dolazili ostala sam stvarno prepadnuta. Znaci avion se okrene (pogledajte malo kartu da shvatite) prema i iz smijera afrike se spusta na aerodrom. Nisam sigurna ali mislim da je pista odmh do mora, jer smo bili jako blizu povrsini, strasno, jedva cekam povratak koji je po danu da to ponovo vidim, ali opet nije isti dojam dizanja, i padanj au vodu :)

I kako sam s nekima od vas naslutila... Daaa Bio je lik, takstit s bijelim papirom na aerodromu na kojem je pisao IAESTE ANDELKA :D ali ja nisam na vrijeme reagirala s aparatom jer kad sam izlazila tamo terminala, ne znam sta ocekujem, nema nikoga, i ucini mi se da vidim skroz na ulazu svoje ime, i ja idem prema covjeku a on se okrenu i podje prema izlazu, te ja za njim, vidim stvarno ja, i ispustim kofer kao da se upitam, nista on, samo me upita treba li mi pomoci s koferom, reko ne , i podjosmo prema crnom novnom uglancanom mercedesu i naravno ja stanem na mjesto suvozaca, ali s nase strane, a to je ovdje pogresno. :)

U budimpesti sam crka. Hara ondje se ne moze odspavati, ja nisam mogla, nikako, i nasla sam zabacen terminal, nije bilo nikoga, ali nisam mogla oka sklopiti, pa sam se zabavila s knjigom, onda sam mijenjala terminale kako na kojem nema leta bar dva sata, nije mi se ni dalo setati jer su mi stvari bile preteske. I mogla sam u avion sve unijeti. Ljudi su s koferima velikim isli u avion. To da znate Matea i NIkola jer ste kukali da necete moci sve staviti, ili ako netko ovo cita neka im kaze. Ali jos jednom vi to provjerite, negdje j eograniceno na 8 kila.

Sta jos sta jos da kazem... Blokada....

Kako je tamo??? IAESTE-ovci????? Jeste li zivi???

joj u ovoj sobi ima komaraca... bjezim...
Ajde javim se ja jos, bar odavde, ali sad idem da se dogovorimo sta dalje...

Ciao

sataras

Eto stigao je i taj cas, jos tocno u ovom trenutku 24 sata dok ne sletim na Afroditino igraliste ili Otok ljubavi kako sve zovu Cipar... Zasto ga tako zovu!? Imate sad izvjestiteljicu od tamo, sve cete saznati, skoro sve...

Sve je spremno, nesto jos na balkonu, ali bit ce do ujutro... Dva puta sam izbacivala stvari iz torbe... Nosim samo samo ono sto volim i sto mi bas bas treba...
Napravila sam glupost, skoro je mogla biti velika! Voze me moji u Sarajevo i ja sam im rekla da je avion u 15 do 13, a avion je u 14:35. Sad spavaju. Treba im ujutro na oci i reci da sam fulala toliko. Nije to meni problem, nego sto ce se sad oni zabrinuti. Kud sam posla vaka smotana... :(

Hara hvala puno!! Zapamtila sam sve!! Umalo i zapisala! :) Nadam se da cu naci neki pristup netu, pa sarnuti bar par recenica. Imam knjige Sto godina samoce i S grckim u svijet...

Javili su mi s Cipra da je sve ok, cekat ce me prijevoz i da tjedno isplacuju i kao ako imam financijskih problema da ce mi oni pomoci da nista ne brinem... Bas su dragi... :)

Nisam kupila nikakve suvenire, nisam ponijela nista za međunarodnu veceru. Tu vam se, tko ne zna, mora kuhati, svatko svoje tradicionalno. Ako se to bas bas bude moralo, mogu smjesiti ustipke, uzljevaci ili izljevacu (kako tko voli) i puru i eto im. Mogu i sataras i iako to nije nase tradicionalno meni je ljeti triput tjedno na stolu, a ako se ne varam i vecini vas, pa kako onda nije tradicionalno. A njega odlicno pravim... Za razliku od svega ostalog...

Eto dragi moji, slijedece javljane mozda iz Budimpeste, a sigurno sa Cipra!

Sretan mi put!!! :)

NASLOV

Bas je tesko izabrati naslov za post. Kad napisem ovo onda cu.

Jos je malo manje od 48 sati do mog prvog kontakta sa tlom Cipra...
Sad je 10 do 4, ja sam spavala od 1ipo do 2ipo, probudila se s velikim ocima i malom panikom u stomaku, pa se lijepo ustala i evo skoro spakovala stvari... Jesam vrijedna...
Znate sta je od svega grozna vijest!? Da me grlo boli, i da smrcam, i da to znaci da sam nahladjena, ali se nadam da ce to biti ono moje standardno, i proci do subote...

Tamo negdje od ponedjeljka kuci boravim jako malo, sto je skroz dobro. Jer me nije hvatala ovakva nervoza kao veceras. Letam po gradu, stalno nesto, dodjem krepana, parkiram se u krevet, i slijedeci dan isto.
Imala sam ja davno neki plan poloziti 3 ispita ovaj tjedan... Od toga naravno, kao ni od vecine mojih planova vezano za polaganje ispita nece biti nista...
Jedan trebao biti u pon, odgodjen; drugi trebao biti u pon, nije dosao prof (to cu sutra pokusati zavrsiti), i jedan bi trebao biti sutra, taj cu ja odgoditi za deveti mjesec... Mozda bi se za to i naslo vremena, ali koncentracije nigdje...

Cini mi se da je moje u kuci uhvatila veca panika nego mene.
Sve je uglavnom spremno, moram jos u ljekarnu po nesto tabletica :) i nesto protiv komaraca, moram jos uplatiti pare na racun, jer ne znam kad ce mi oni isplatiti prve pare, nakon tjedan ili mjesec rada, tako da moram imati to za pocetak. I moram jos srediti ovdje sitnica koje i nemaju puno veze s putom nego situacijom ovdje...

Javila se nasa clanica koja je prva otisla na praksu u Solun (Grcka) i sve je ok, cak jako dobro, nasla je studenta iz HR isto na razmjeni, pa joj je sigurno puno lakse... Ona nam je probila led...

Danas nam je u Mostaru predsjednik nase udruge, i ispitali smo ga sve sto nas je mucilo i jos ponesto...

Pisala sam mail uredu na Cipru. Samo da se najavim jos jednom i pitala ovo za isplatu, nadam se da ce odgovoriti nekad do ulaska u avion za Larnacu.

Eh ljudi, ajmo savjeti, sta da radim 8 sati na aerodromu u Budimpesti!???

Vidjela sam ostavili ste nesto komentara. Super! Hvala! Samo da znate da me jako raduju, a tamo ce i jos vise, stoga samo pisite!
Pisite mi sve sto vam padne na pamet, i radije ovdje nego na mail (bar sto se moze ;) , da imam sve na jednom mjestu...

Joj stvarno pretjerujem s ovim postom, ali ne spava mi se jos, a bas nemam sta raditi... :(

Idem probati staviti neku sliku, da vidim kako to ide...
Jesam, ali ne valja bas ovo, moram ih naucit redati ispod...
U slijedecem postu nadam se...
Ipak idem sad...
Do citanja...

Prvi post

Stvarno je glupo pisati nesto sto ima ulogu Internet dnevnika a da znas da ce to citati uglavnom ljudi koje znas, jer ces im ti reci da te citaju, pa moras paziti sta pises... :)
Na blog sam se odlucila uglavnom da biste vi koje to zanima mogli pratiti sta mi se desava, da bih vam se mogla na ovaj nacin javiti. Jer tko bi vam svima pisao mailove, oprostite ali stvarno, imat cu nadam se pametnijeg i zabavnijeg posla... :D A i jos bitniji razlog pisanja je i radi mene, da zabiljezim ovo ljeto...

Za one koji ne znaju, idem na Cipar, u Nikoziju, raditi u njihovoj gradskoj upravi 6 tjedana, od 18.6. do 27.7. 2007. Letim iz SA 15.6. a vracam se 30.7. Do polaska je ostalo jos manje od dva tjedna.
Kad sam mastala o tome da ce me primiti na ovu praksu mislila sam da cu biti jako sretna, svima javiti, odmah otvoriti blog i napisati prve dojmove i komentare. Od toga je proslo skoro 3 tjedna, ja tek danas otvaram blog, a obavjestavanje ljudi o odlasku jos uvijek traje... Jos cu i otici a neki nece znati...

Jucer sam kupila kartu, sredila sam i osiguranje, jos preostaje spakovat kofer i letjeti...
Za sada znam jako malo! Znam da radim u gradskoj upravi, da cu spavati u studentskom domu, sama u sobi :) , da na katu ima oko 12 soba, zajednicko kupatilo i kuhinja, da negdje blizu ima veseraj, da su mi napisali da ponesem dvije fotografije da mi izrade ulaznicu za bazen u sklopu doma, da je dom 10 min voznje od grada, da ce me prvi dan odvesti na posao, da se dalje moram sama snaci, da cemo s clanovima udruge biti u stalnom kontaktu jer ce cesto biti druzenja, izleti, vecere itd... Uredila sam da me docekaju na aerodromu, iako to malo vise kosta, i neki od vas su mi preporucivali da se sama snadjem za te pare, ali sam stvarno malo prepadnuta, malo samo, i dolazim tamo u 3 u noci, pa mi je draze za pocetak ovako...

Pisala sam mail jednom momku koji je vec bio na cipru. Evo kopiram neke dijelove maila:
''... ironija je sto je nikozija udaljena sa dvije strane 50-80 km od mora, a ti ces gutati prasinu. vikendi izvlace situaciju. turski dio je interesantniji, opusteniji, grci su dosli do previse love pa su malo izgubili dusu. standard je tri puta jaci kod grka, tako da su mi turci bas legli, a i burek nisam nasao u grckom dijelu nikozije.

u svakom slucaju bice ti totalno dobro.

nemoj propustiti famagustu, plaza i bodljikava zica, nevjerovatno...''

Svi znate kojim povodom idem tamo, preko koje udruge i sve ostalo...
Nadam se da cu nauciti stavljati slike na blog...

Toliko za prvi post... Bit ce ih jos dok ne odem, i naravno kad odem, obecavam da cu zrtvovati koji objed da bi nasla internet (ako mi ne bude bas dostupan) ma koliko kostao i gdje bio da se javim bar koji put... ;)