utorak, 20. listopada 2009.

kraj...

Nakon što je prošlo dosta vremena, došao je i trenutak da završim ovaj blog.
Nisam otišla drugi put na praksu na Cipar, ali neka ostane zabilježena i ta ideja.
Kad sam prije nekog vremena pročitala blog ponovo od početka sjetila sam se još puno stvari koje sam izostavila, posebno sami kraj. Palo mi je na pamet i da to dopišem, pa još ne znam hoću li. Smiješan mi je sam način na koji sam pisala, rečenice, podatci, i onda me to podsjeti na uvjete u kojima sam pisala, internet caffee i tuđe laptope i brzinu jer je uvijek bilo nešto drugo zanimljivije za raditi. Ali čitajući napisane podatke, između redova nalete nenapisani dijelovi...

Ako opet odem na Cipar, a nadam se da hoću, možda dopišem još nešto ovdje...

petak, 15. svibnja 2009.

I evo me opet

Baš je dosadno izabirati naslov za tekstove.

Nakon točno mislim 2 godine, možda će se povijest ponoviti. Prijavila sam se opet za praksu na Cipar, i primljena sam i sad samo trebam vidjeti kad idemo u Italiju pa da rezerviram kartu.

Podnaslov: samo slučajnost ili nešto više...

U prošlom tjednu mi je stigao mail od Matee. Pravi prezentaciju za otvaranje EX konferencije i zamolila nas je sve koji smo bili na praksi da joj pošaljemo par fotografija koje će upotrijebiti za prezentaciju. Ja obično pošaljem uvijek onu istu sliku: nas grupa pored Afroditinog mjesta rođenja (?)...

Digresija: ne mogu vjerovati šta sve prodaju turistima na Cipru: Afroditino mjesto rođenja, mjesto gdje se Afrodita kupala, Ahilejevu kuću... I mi smo to sve obilazili: jaoo, ovjde se Afrodita kupala, umočit ćemo i mi noge pa ćemo biti lijepe kao i ona...

... i razmišljam tako da ovaj put ipak proberem neku drugu sliku, pa imam 10 cd-ova slika. I tako sjednem ja u četvrtak popodne i jedan po jedan CD i lagano uhvatim pregledavati slike. Nisam ih sve pregledala pa sigurno godinu i pol. Slike su bile aktualne kad sam se vratila i to je to. Trebalo mi je dosta vremena. Nakon što sam pregledala slike, uhvatim razmišljati kako mi je samo dobro bilo, kako je Cipar super i kako bi bilo idealno otići opet, onako na odmor.
Par sati nakon toga, zove me Ivan, i kaže ima jedna praksa na Cipru, poslao mi je na e-mail, trebalo bi se što prije odlučiti. E sad vi meni recite jeli to slučajnost, luda sreća, nešto više, strašnije... :D
Nisam dugo razmišljala da li da se prijavim ili ne. Praksa je ponuđena u firmi u kojoj su ono ljeto radile Ciara i Suzzy. Mada iz svog iskustva, i svih ostalih koji su bili to ljeto na praksama, znam da me uopće ne treba sekirati radno mjesto.
Potvrda da sam primljena je stigla u utorak, danas evo već i svi papiri. A kad se sjetim samo muke i čekanja one prve godine.

Da ne bi opet pisala neke postove od jednog metra, dosta za ovaj put...

Sad samo znači čekam da se izjasne gospoda iz Italije, pa da planiram ljetovanje.

četvrtak, 26. srpnja 2007.

ovako stvari stoje...

ovako stvari stoje...
u ponedjeljak popodne idem na aerodrom. Do tad jos imam sutra zadnji dan na poslu, pa trositi placu u gradu, pa sluzbenu veceru, pa put u trodos planine, pa opet zabava na plazi u nedjelju, pa moja oprostajna zabava (svi su do sad imali jednu pa ni meni ne gine) u nedjelju navecer, pa spremanje u pon i jos malo suza i planova za ponovni susret...
zakljucak: stvarno nemam vremena pisati onolike postove, pisem biljeske sta sve trebam napisati na blog, pa cu to objaviti po povratku, previse je stvati, a ja ne zelim sad sjediti u sobi dok me tamo ceka nesto zabavnije...
desilo se svasta. Bila sam u okupiranom dijelu za vikend, ludnica je tamo, to treba posebno opisati. samo mali uvod: nema zena na ulicama i zamislite kako su docekali turiste...
naucila sam skakati na glavu :D, prvi put jela kinesku hranu, eno sad i ne znam sta sam ono jos radila... Nemam vremena misliti...
Nego ovako!? IAESTEovci vidimo li se u utorak na sastanku?
joj ne mogu vjeoravati da je vec proslo, samo jos vikend i to je to... to je tuzno...

Hocete nesto smijesno!? Ovdje se toalet papir ne smije bacati u solju... (?)... Ja ga naravno bacam, ne mogu se naviknuti na to i tocka...

Idem sad... Nadam se da se jos jednom kratko uspijem javiti...
Ako ne, cujemo se u srijedu...

Lijep pozdrav svima

ponedjeljak, 23. srpnja 2007.

zelena linija

Ovdje trenutno 5ipo. Maloprije se ustala, pijem frape i najprije sam se razbudila uz nikolin zadnji post... glasno sam se smijala pa su se pitali okolo sta mi je, ali se ne moze to prevesti... :)

A sad na posao. Imam toliko toga napisati, zao mi je onih koji citaju sve, pa cu vam pokusati olaksati, staviti neke podnaslove, tako da slijedeci put znate gdje ste stali. :)

Za tocno 7 dana cu se spremati i mozda vec poci prema aerodromu iako mi je let u 4 ujutro, ali ne zelim opet pljunuti 60KM za taksi, pa cu poksati nesto iskombinirati s ovim jadom od prevoza ovdje pa taman provela jos 8 sati, mozda i vise na aerodromu.

Zadni put sam pisala vise prije 10 dana... Ima toliko toga...

VIKEND 14. i 15. 7.

Ovaj vikend smo odlucili posjetiti vodeni park u Limasolu. Moram najpije napomenuti da ovdje IAESTE ne organizira nista, i pogodite tko je organizator. A stvarno nisam htjela, drzala sam se po strani, ali Fredu dosla cura, pa se on povukao, i onda vidis da se sve raspada, pa smo Irena i ja morale uskociti. Vikend je bio uzasno organiziran. Kad je tu 5 ljudi, lako je, i s 10 je bilo lako, ali 15, e tu je potreban vodja koji nista nikoga ne pita nego naredjuje. E pa mi to nismo, i mi smo studenti, i i ja sam htjela uzivati i ne razmisljati i ne brinuti se, a zavrsila sam organizirajuci vikend i trudeci se da svi budu zadovoljni. Nismo mogli skontati kako da sredimo prijevoz. Tamo vamo, da ne razvlacim, Akis nam je preporucio Femija Adisa, student iz Nigerije koji je upravo diplomirao ovdje, isao prosle godine na IAESTE razmjenu, i bio nam je voljan pomoci. Fred je imao auto, i to je 10 ljudi, trebali smo jos nesto za 5, sto je grozan broj jer nam je taxi mal, a kombi prevelik. Ali smo nasli neki kombi, koji smo unajmili samo do Limassola, od tamo smo se dogovorili prebaciti do Larnake (tamo je surfing club) stopiranjem. Imali smo 5 dobrovoljaca za to, naravno ja sam bila medju njima...
Na putu do parka kombi u kojem smo se vozili je zaustavila policija, lik nije mijenjao redovno one kartice koje trebaju mijenjati, njegova je bila stara nekih 3 mjeseca. Culi smo dosta vikanja na grckom... Policajac mu je naredio da nas odbaci do parka i da se vrati. Sta se dalje desilo ne znam.
Vodeni park kao vodeni park, ludilo, probala sam sve sto se nudilo, poderala kostim na pozadini :( svakako je trebao zamjenu, irazbijala se, nagutala se vode, ali je bilo dobro...
Kad se zatvorio park, plan je bio krenuti prema Larnaki, prije toga da nas 5 odbace na autoput da stopiramo. Ali ovaj Femi nije htio ni cuti za to, mislio je da je preopasno. Ajde covjek je 3 godine na cipru, valjda zna. Pa je pozvao svog prijatelja da dodje po nas. Cekali smo nekih satipo. prebacili se do Larnake, tamo nas je cekao gotov rostilj i sve spremno za beach party... Privatnu naravno... Dobra muzika, besplatno pice do nekih doba, plesali smo bosi pa svako malo isli hladiti noge u more. Nije palo nocno kupanje, sad kad razmislim ne mogu se sjetiti zasto...
Spavali smo tu, netko u satoru, netko u barakama sa jedrima i daskama, ja sam dobila to mjesto i bilo je najbolje od svih proteklih noci na plazama zadnjih par vikenda jer smo bili sakriveni od sunca, imali smo neke tepihe, tako da sam se probudila tek oko 9 sto je u do tad 4 tjedna ovdje rekord. Plan je bio provesti tu dan, surfati, ali je vjear bio prejak i nisam uspjevala dobro surfati, svako malo sam bila u vodi, a lako jedro se pokvarilo, pa smo imali neko tesko koje me ubilo nakon par puta pa sam brzo odustala...
Spomenula sam vam Stefana, Bugara instruktora surfanja. E pa nekad popodne, oko 16 mozda, dok sam bila za sakom bas pravila kavu... Digresija: kava je u tom klubu besplatna za clanove... Dakle, Stefan je dosao nesto zabrinut, i ja iz pristojnosti upitam sto nije u redu, na nasem naravno, i on mi lijepo objasni da je upravo dosao i ostisao predsjednik kluba, dosao da surfa u svom klubu i otisao ljut, jer je nasao klub (sank i malu natkrivenu terasu uz more) pun stranaca (nas 15 + Femijev prijatelj i zena mu) kako cijeli dan pijemo besplatnu kavu i sjedimo na sred kluba i on nema gdje sjesti. I bilo je tako, mi smo stvarno zauzeli svu hladovinu... Osjecala sam se bas postidjeno, iako, nije to nasa krivica, nama su rekli da mozemo doci tu kad god hocemo, ali opet... U 15 min smo organizirli povratak kuci... Vecer je zavrsila tako sto su decki igrali bilijar, a mi gledali Malu sirenu... :)

ZELENA LINIJA

Spomenula sam da sam pocela pripremati mape koje je trazila vojska sa ucrtanom zelenom linijom. U petak sam bila vec pri kraju kad me ozvala marija da podjem s njom do odlagalista otpada, kasno smo se vratili pa nisam zavrsila i Irina mi je rekla da to mogu zavrsiti u pon. U pon sam dosla na posao prva kao i obicno i odmah nastavila da to zavrsim, skontala da imam par gresaka, pa ponovo kopirala te mape da ih ispravim. Greska je bila da sam na nekim mjestima liniju crtala po cesti a treba po zidu ili polju, a na nekim obrnuto. Kontam ne smijem se zezati s tim. I oko 5 min prije 8, Irini zvoni telefon, javi se, prica prica, gleda u mene, prica. Spusti slusalicu i kaze, ok, doci ce za sat vremena po to. Kontam ok, gotovo je. Ona uzme da pogleda, i kaze: ma sef mi je rekao da im ne stavljamo ove naljepnice na mape, djeluje previse sluzbeno, i ne moze se popuniti cijela naljepnica, ajde ti to lijepo kopiraj s papirom na naljepnici, tako da ostane bijelo, i onda samo tu napisi broj mape, nista vise nije potrebno, dosta ti je sat vremena... Hmmm... Nije... Ali sto sam mogla reci, nego trcati i kopirati to. Nemate pojma kako sam se osjecala, kao pred Vegin ili Perin ispit, ma i gore, mozda i nepotrebno, ali me uhvatila uzasna trema, drhtale mi ruke, tesko sam disala, uzas. I sve sebi govorim, smiri se, ali nikako. Nabrzinu sam to sve kopirala, ispisala, za nekih satipo dosao vojnik, neki mladi, nema ni 18 sigurno, uzeo to i ostisao. Kontam ajde gotovo je. Kad, za satak dodje isti opet s mapom, prica s Irinom, ode, pitam ja sta je, kaze Irina, nije ono dobro (kontam gotova sam) hoce oni ne samo zelenu liniju nego puno vise... I ajde Andje opet po mape i za kopir masinu i crtaj zelenu liniju. Odnijeli su i to novo krajem proslog tjedna, i rekli samo Hvala... Zelenu liniju znam napamet...

Ovdje prekidam ovaj post... Ostala je jos hrpa, ali idemo zajedno gledati Borata...

Cujem da je vruce tamo, svima ovdje pricam da je moj grad najtopliji u europi, mislim da mi ne vjeruju, jer misle da je Bosnia prekrivena planinama i sumama. Naravno da jeste, ali Hercegovina nije... Herzgvina... STA? ne znaju ni izgovoriti... Ali ne odustajem...

Uskoro nastavak i nadam se nesto novih slika. Vec ih imamo preko 3GB...

ponedjeljak, 16. srpnja 2007.

kratki post

popravila Irena internet...
a s njom sam najbolja i sad imam internet skoro pola dana...

Od vas mi se rijetki javljaju, rijetki komentari... Puno puno hvala hrabrima koji me nasmiju komentarima, a posto su rijetki znam vase komentare napamet...
Ostavili ste me samu usred ovog otoka sa stranim ljudima, ni glasa od vas...

Ana, mama, tata!? Sjetite li me se ikad...????
Ostale necu ni pitati...
Ostat cu onda ovdje, nije lose, snaci cu se, ima posla, naci cu nesto...
Eto tako...

petak, 13. srpnja 2007.

Afroditino igraliste

evo opet mene, tko me pozelio, super, tko nije, sta cu vam ja, uskoro sam i nazad pa uzivajte jos malo...

Desilo se ponesto u ovih 7 dana, ne znam da li da pisem o vikendu ili o radnim danima. Mozda vikend, ali o njemu se malo moze pisati (aha, ja da malo pisem), ali ce slike reci sve.
Koliko sam prije ovog vikenda bila u panici da mi dani prilaze a da nisam stigla pola cipra obici, ovaj vikend me umirio, sad mi je jos ostao Turski, ups, okupirani dio.

Plan je bio unajmiti dva auta (nas 10) i put pod auto. U subotu ujutro u 8 smo trebali pokupiti auta ispred nekog hotela. Fred i Irena su bili vozaci i zamolili da netko podje s njima, i ja sam se ponudila. Dosli smo u taj hotel, sjeli i tek onda su mi oni rekli da je to Hilton hotel, da taj Hilton hotel. Ludilo hotel. Buduci da na cipru svi kasne, odnosno, ne, nitko nigdje ne zuri,auta su nam dostavljena u 9 umjesto u 8. Malo smo setali po hotelu, gledali luksuzne izloge trgovina, ukrali koji secer da imam uspomenu :)
Pokupili smo auta, pokupili ostale u kampusu i uputili se prema Limassolu. U stvari napravili smo neki plan da idemo prema tom gradu (satak voznje) i onda poslije stajemo na mjestima koji su oznaceni na karti kao od interesa za turiste. taj grad je na jugu. I onda smo obalom isli prema sjeveru. Najprije smo stali u srednjovjekovnom dvorcu pored kojeg je nekada bila tvornica secera. Necu trositi rijeci, jer i ne bi znala to sve opisat, zapravo mozda i bih, ali cu vas postediti.
Slijedeca postaja bilo je Anticko nalaziste. Opet cete vidjeti sa slika, sve kao i u Grckoj, malo u losijem stanju, ali eto i taj moj san, da hodam po antickim grckim gradjevinama se ostvario. U sklopu toga je i teatar, znate kako izgledaju oni grcki teatri, agora, banja (kako da ovo kazem na hrvatskom, nije kupatilo, mozda kupaliste, znate ona mjesta gdje su se okupljali i kupali :), kuca gladijatora, jos par kuca, starorimska crkva, i Ahilejeva kuca. Ahilejeva kuca je bila zadnja na tom mjestu, a to mjesto je brdo i sve je to rasporedjeno na nekih 1.5km2, i bilo je oko 12 kad smo bili tu, i sve se to mora obici pjesice, i nema hlada. I dosli smo do predzadnje kuce, nasli malo hlada i svi gladni i umorni (nismo nista bili jeli), hoce svi nazad i ja govorim da posjetimo jos Ahilejevu kucu koja je samo 50m dalje, i sama sam otisla, nitko nije htio. Sto mi je bas bezveze...

Plan je dalje bio naci nesto za pojesti. Ali smo se zatekli u podrucju britanske vojne baze i tu nema ni sela ni kuce, nista. Svratili smo u prvo selo koje nam je bilo na putu, supermarket je bio zatvoren jer je subota, nasli smo samo trgovinu s vocem i slatkisima. I to nam je bio rucak. San sakog djeteta. :)

Slijedece na putu je bilo Afroditino mjesto rodjenja, jako lijepa plaza. Morat cete pricekati na slike, nadam se da cu ih uskoro uspjeti odnekud objaviti. Mit kaze da je u Afrodita izasla iz skoljke... Nismo se kupali, ali smo umocili noge nece li sta od Afroditinih cari preci i na nas ;)

Sad smo vec bili potpuno na zapadu otoka i stali smo na plazi Coral Bay, a nije lose, ali opet pijesak i plicak- dosadno... Tu se malo kupali, potom se zaputili sad na sjever u Polis gdje smo odlucili spavati u kampu. Zapravo smo imali samo 2 satora za 5 osoba, ostalih 5 je spavalo na plazi pored. Samo smo pogledali mjesto i posli prema selu Lacci gdje su nam savjetolavi da sjednemo u bilo koju tavernu i jedemo ribu i mi gladni ko ljene macke na cipru poslusali. Ja sam narucila fish meze. Ne znam jeste li vi culi za to prije, ja nisam. Moze se naruciti samo ako ce vas minimalno dvoje uzeti to, dakle oboje platite ali vam donose zajedno. Fora je da cijelo vrijeme donose razlicite vrste ribe. poceli su sa salatom, maslinama, 3 vrste umaka i kruhom, mi vec tad navalili. Onda je stigao pomfrit i lignje, pa hobotnica, skoljke i skampi i jos neki fileti, pa rakovi i neke sitne ribe, pa malo krupinija i onda velika ( ne znam vrste ribe stvarno). Veliku sam samo probala, bila sam puna! Nisam mogla kap vode vise popiti. Odlicna stvar, malo poskupa li ne zalim ni sekunde... :)

Ja sam bila u grupi koja je spavala na palzi, moj izbor, mekse nego na zemlji u kampu. rano smo se spremili za spavanje, oko ponoci, i onda je netko spomenuo nocno kupanje, i naravno nasjeli smo... :)
Spavanje je bilo katastrofa jer smo se smrzli, noc je bila stvarno hladna, i vjetar je puhao. Ja sam bila u trenerci i dzemperu, imala samo casaf da se pokrijem. Mozda sto smo se prije kupali pa je bilo jos hladnije. I jedva smo cekali da izadje sunce da nas ugrije, ali naravno, grijenje je potrajalo satak vremena, i onda smo se vec poceli peci...
Oko 8 smo se zaputili prema Afrodita`s bath (kako da ovo prevedem: mjesto gdje se Afrodita kupala). Prije toga dorucak naravno. Kupili u kiosku kruh, sir, sunku, paradajiz, krastavce, vodu i keks. I ovo mjesto ne mogu opisati dok ne vidite sliku, mala pecina s malim vodopadom sve ispod velikog drveta smokve. Tu se nisam mocila, dosta vise te Afrodite. Mit kaze da se tu kupala s ljubavnikom ( neki s A-zaboravila sam) nakon sto bi `setali` po brdu iznad...

Poslije toga su ostali otisli na plazu, a Fred, Sasa i ja se odlucili na setnju tim brdom jer tu postoje uredjene staze za setnju. I ta staza za koju smo se mi odlucili zove se Afroditina staza. Inece je to na samom Sjeverozapadnom dijelu otoka, i to je malo polutok, i cijeli je nacionalni park. Pogledati prilog - slike :). Sad mi je drago sto smo prosetali tom stazom, ali je bilo uzasno naporno. Jer je bilo oko podne, jer tu mena hlada, nego nesto kao kod nas, samo kamen, i popeli smo se na brdo visoko oko 600m, a posli s 0m, i potrebno je nekih 3 sata da se obidje staza. Sreli par ludih turista kao i mi, jednu divokozu, nijednu zmiju, a bas sam htjela da vidim jednu, vidjeli stogodisnji hrast, anticki hram, vratili se nazad, kraj je kraj afroditinog kupalista, i shvatili zasto se tu kupala...

Pridruzili smo se njima na palzi, napokon normalna plaza i nakon 3m duboka voda, bas sam uzivala, i moze se sjesti ili leci u plicak, a na onaj sitni pijesak ne moze jer udje i gdje moze i gdje ne moze.
Oko 5 popodne smo posli nazad, ali je plan bio poci preko planine Trodos, svratiti tu u neke crkve i doci navecer u Nikoziju. Ali ta planian je bila tezak izazov, trebalo nam je 5 sati da je predjemo s jednim stajanjem od pola sata i vise njih kracih radi slikanja. Jer smo se opet s nule popeli na najvisi vrh cipra, Olimpus 1950m. Ne trebam ni reci koliko je cesta vijugava, serpentina na serpentini, ali je veci problem bio sto je uska, kao kad podjete iz cipa prema gorancima pa onaj dio do vidikovca. Uzas. Samo je super stvar sto svako mjesto s par kuca ima ime i oznake i smjerove, pa smo se lako snasli. Inace ja sam pratila mape :). Planina ko planina. Ljepota ove su sela, mala sela na padinama. A mene se dojmio sami put, kako smo isli, cas smo bili s jedne, cas s druge strane planine i imali poglede na sve cetiri strane sviejta i otoka i mora... Opet pogledati prilog!
I to je bilo to! Stigli kuci oko 10, ostavili auta, okupali se, i slijedeci dan svi spavali na poslu.
Tako smo obisli veci dio otoka, ustvari sva bitna mjesta. I super je sto smo bili s autima, mislim da je to najbolji nacin za obilazak i dobno upoznavanje nekog mjesta.
Sta cemo ovaj vikend, jos ne znamo, mozda nastaviti uciti surfati, mozda turski dio...

Sada malo posao. Ili da ovo nazovem: Odlomak 2 , pa da mozete odmoriti.

Do srijede samo rijesavala ono oko potresa i plana nakon potresa, uglanom sam razvrstala sta tko treba raditi, sad to treba kopirati i svakoj osobi poslati kopuju njegovih zaduzenja, ali to ce sad cekati jer Irena nesto treba ispraviti, a nema sad vremena.
U srijedu sam s Mariom otisla opet na odlagaliste otpada. U subotu je izbio pozar, i iako su ga ugasili, znate kako je to na odlagalistima, uvijek ima sta goriti, posebno lagano, ali to proizvodi uzasan dim, na koji su se stalno zalili svi iz mjesta okolo. Pa smo mi otisli pogledati stanje i poslati kamione sa pijeskom. Dok smo sjedili u kucici za radnike, usao je Nikos (vozac bagera koji razastire otpad), nesto glasno govorio, sjeo na stolicu i onda se izvrnuo na pod. Covjeku bilo lose, nije se onesvijetio, ali je bio bas lose, oni ga polijevali vodom, masirali, digli mu noge na stolicu. Ajde dosao sebi nekako, jos je lezao, oni svi nesto broje glasno, skontala sam da spominju klimu, bager u kojem je radio nije klimatiziran. A on lezi na podu. Maria se bas bila prepala, vidjela sam joj na glasu. On se nekako ustao, sjeo na fotelju, oni mu daju vode, i ja kazem Mariji da mu daju vode sa secerom, znam da je dobro uzeti secer, a mislila sam da imaju samo to jer sam vidjela kutiju sa secerom. Maria izvari iz frizidera kolu, on je popuje i poslije toga kaze da se osjecao bolje. I zahvaljuje se meni sto sam rekla da mu daju secer. (?) Danas sam opet bila tamo, pozar je ugasen, on je dobro, radi, iako je bio kod doktora i ima prasine u plucima. I danas mi se zahvaljivao... Pa bar su to trebali znati svi. Maria je vikala na njih da uvijek u frizideru imaju limunade ili nesto slicno. Inace trebate vidjeti kako se ona ponasa prema njima... Sefica prava, sve nesto kao sala sala, ali kad vikne i naredi... A znate kakvi ljudi rade tamo... Moram uciti od nje...

Od jucer imam novi zadatak. Sad ozbiljan! Za vojsku! Crtam green line! :)
O cem se radi. Vojska trazila kopije mapa gdje su upisani brojevi grad. cestica oko ZELENE LINIJE. I sad se ja s tim zabavljam. Trebam napravit kopije na A4 ali tako da idu jedna iza druge, prate liniju, i onda zelenim markerom ucrtati liniju. Ne smijem pogrijesiti, jer je to granica, u zatvor cu odmah :D
Do utorka to trebam zavrsiti. Ali bar nesto radim. Irena janda jos uvijek ne radi nista na poslu. Ona je kemicar, i dosla je u Vodovod Nikozije i oni joj nemaju sta dati da radi. Tako je vec 3.tjedan. U srijedu su joj dali iste mape s kojima ja radim da ucrta kuda idu njihovi vodovi, ali je to bilo samo da se ona zabavi, i na kraju joj je sef na to stavio ocjene... Da nije smijesno bilo bi zalosno, odnosno vrijedi i obrat...
Ali oni svi bar imaju internet, ja nemam... A dosla Fredova cura, sad se mozemo pozdraviti s njegovim kompom...

Odlomak 3 :)
Dosla nam 3 nova decka: Cuba iz Poljske, Nikolas iz Grcke i Sergi iz Spanjolske... Cuba, necete mi vjerovati, ni ja nisam, bio u Mostaru i Sarajevu i Splitu. Covjek odusevljen BiH, (nije ni on izgovarao Hercegovina), zabranio mi da govorim dobro o BiH, jer ce postati turisticka atrakcija, jer je prelijepa, pa ce biti preskupa, a on hoce da kupi planinu uz neretvu. :D Misli na dio od mostara prema Sarajevu, na kanjon. Ali kad mi je rekao to, nemate pojma kako sam sretna bila,bas sam bila ponosna... :)

Zadnje dvije veceri dolazimo u grad na neki festival koji organizira... Slusajte sad: Mladez komunisticke partije Cipra. Hm... Sta da vam kazem. Mladi nose crvene poveze oko ramena, sve puno plakata Che Guevara i Lenjina, ostale nisam prepoznala. Moze se kupiti samo sok i pivo, nista vise, ali prvo kupis tiket, tek onda ides po to... Poznato!? I jos svasta nesto ali cu se suzdrzati komentara... Tko zna tko sve ovo cita... Imamo besplatan ulaz za to i dobijemo beplatan prijevoz za grad, pa smo prvu vecer ostali, bila je dobra muzika, sinoc smo samo usli, i izasli u grad. Bili smo u starom dijelu Nikozije- ja sam bila vodic :)
Veceras cemo valjda isto reci da ocemo na koncert da dobijemo besplatan prijevez i onda u novi dio grada...

idem sad na bus, danas Irena kuha. Eh da, znate li koliko je pola kile kukuruznog brasna!?!?
1.15funti, sto vam je pomnozeno sa 1.75 = oko 2 eura... POLA KILE!!!!! Treba mi bar 2 kila da nahranim 14 ljudi... Sta sad spremiti... Napeci ustipaka!? Mogla bih se ja lijepo pokusati izvuci od toga...

Pozdrav svima!

srijeda, 11. srpnja 2007.

slicice

nesto slika s nesto komentara mozete vidjeti na picasaweb.google.com/cipranka
Nemam bas vremena pisati, ali mislim da cu sutra opet ostati malo u gradu. Sad idemo u grad, na neki koncert. Moram vam pisati izvjesaj vikenda, bilo je ludnica... :)
Nije i nece doci decko iz Srbije :(
Budite mi pozdravljeni. Hvala na komentarima! Nastavite! Bas me uveseljavate!