srijeda, 20. lipnja 2007.

Deseti krug pakla!?

Evo me opet na istom mjestu s kojeg sam pisala zadnji post. Dogovorila sam se s Ciarom u 4 (tad njoj zavrsava posao) da malo prosetamo po gradu. Iako je ovdje pakleno, natjerat cemo se, jer kad odemo u dom, onda nam se stvarno ne da vratiti. A i autobusi ovdje voze grozno. Zadnji oko 18:00, a jutros sam kasnila na posao zbog autobusa.
Upozorili su nas na to, da je javni prijvoz katastrofa, jer se s njim voze samo siromasni i stranci, i stvarno je tako, bus je pun stranaca, uglavnom azijaca, ja jos nisam vidjela negog domaceg u busu. Kako ja pocinjem raditi u 7:30, pise da su autobusi, mogu uzeti dva, u 7:10 i 7:40, jucer sam izasla oko 7:00 i odmah je naisao jedan, takoda sam dosla ranije na posao. Danas sam izasla na stanicu 2 min do 7:00 i vidjela jedan autobus kako odlazi, i onda sam cekala do 8:08 slijedeci. Ludnica... Grozno... Poludila sam... I sve mislis evo sad ce, i jos sam stajala na suncu i iako je jutarnje, jako je, i pored autobusn eje crknuta macka, pa sam uzivala u mirisu, a s trulog macjeg mesa muhe su presle na moje svjeze rane od komaraca... Pakao... Treba dodati jos jedan krug pakala, ovo jutros je bio...
Na poslu se nisu naljutili, naprotiv: samo ti dodji kad tebi odgovara i uzivaj u svom boravku na Cipru... Krasni ljudi :)

Da, komarci su me pozderali, doslovno, jedan ugriz mi je na gleznju, i sad mi je sve to nateceno... :`( Kupila sam i onaj aparatic, ali njih je previse, svukud...

Jos jedna losa stvar je moja soba. Cijeli kampus je podijeljen u apartmane sa po 8 soba, kupatilom i kuhinjom, i sve je to povezano s puno stepenica, rampa i izgleda ludo... Ja sam sama u jednom apartmanu, i to broj sobe odmah iza Ciare i Werd (djevojka iz Libanona) ali su valjda promasili apartman. Tuga je sto je jedino moj u prizemlju, tocnije jednu stepenicu od tla, tako da ja nikako ne otvaram prozor preko noci. Nemojte ni zamisljati kako mi je spavati... :( Imamo u sobama stropni ventilator, ili kako se vec zove ta stvar, ali ne mogu s tim zaspati... Uzas, a sprema se sve toplije i toplije vrijeme. Danas je u Nikoziji 37, a za vikend predvidjaju 40...

Cipar vam je pun macaka!! Na svakom koraku su macke, i cesto se moze vidjeti kako ih ljudi hrane na ulicama. Mozete li pogoditi zasto??? Ja sam iz prve... Jer imaju mnogo zmija... :(
Prodaju suvenire: Sve macke cipra... I Svi magarci Cipra, magarca jos nisam vidjela.

Sad jos malo o poslu. Prosla su vec 3 radna dana, a nisam vam ni prepricala ponedjeljak. Mislim da sam stala na 2 katu na odjelu za konstrukte. Imam stol i stolicu u uredu sefice kata. Mislim da sam i to rekla, stigla sam do prvog izlaska na teren, ako se ne varam.
Jedan od inzenjera, Marios, me pozvao s njim na teren.
Najprije smo posjetili mjesto gdje kopaju veliku rupu gdje ce biti rezervar za vodu za napajanje biljaka na tom podrucju. Tek su iskopali rupu i sad osiguravaju iskop, jer imaju problema s glinom, koja je negdje na sredini iskopa, ispod gornjeg sloja, pa se ona koja je u dodiru sa suncem isusuje, pretvara u prah i pravi mala klizista. Tu cu nadam se jos dolaziti.
Posjetili smo i jednu ulicu koja se renovira, ulica je u predgradju, trenutno kopaju kanale za instalacije, zapamtila sam i boje cijevi: Zute za telekomunikacije, plave za elektricne instalacije, sive za obskrbu vodu, narancaste za otpadnu vodu iz kucanstva, to su za sada plastnicne cijevi... Potom ce postavljati cestu, i to u slojevima 30cm zbijenog sljunka, 30cm tucanika, potom asfalt, 18cm krupnije granulacije, 12 sitnije, i 4 cm zavrsnog sloja. Mislim da je ovako. Nemojte mi zamjeriti na detaljima, to je radi mene ;)
Kat gdje radim ima jos zadatak da odgovara na sve zalbe gradjana vezane za infrastrukturu. Tako smo najprije posjeliti kucu zubara, gdje nam je vrata otvorila sluskinja negdje iz istocne azije, s zutim rukavicama, to je prvi put da vidim negdje sluskinju. Ti su se nesto zalili da im ispred kuce ne otice voda dobro u oborinske kanale, a kako i bi kad je sve u travi. Uglavnom, grad ce to ocistiti...
Pokucali smo na vrata druge kuce, ali nitko nije otvorio, samo je fora sto se kuca nalazi u dijelu koji se zove Sjeverni pol! :) Gdje je Djeda Mraz...
Jos jedna kuca je htjela da se i njima kao i susjednoj ulizi postavi plocnik za pjesake, Marios je rekao, ne jos, mozda slijedece godine...
Malo smijesno, jelda.
Taj dan sam po povratku u ured dobila zadatak. A to je da nekih 100 kuca podijeljeno u 5 grupa, koje treba renovirati, pronadjem na mapama, ali prije toga mape treba kopirati, a one su na A2, a ja ih moram stavitil na A3, o oznaciti svaku kuci. Mapa je 50... A nekad mi s neke mape treba po 3 kopije, i to radim vec 3 dan, pomalo. Izgleda mi to kao nesto ne vrlo bitno, ali eto kao, nek se dijete zabavi, zutim markerom bojam kucu i okucnicu,i plavim zaokruzim broj i tako... slatko... :D
Ali je dobro sto oni stalno idu na teren, pa cu nadam se svaki dan s neki izaci malo van. Jucer i danas sam bila sa Mariom, krasna, vesela i brbljiva gospodja, nije ing. nego tehnicar. S Njom sam jucer isla do kuce nekog inzenjera grad. koji se upravo vratio iz Amerike, s Floride, gdje je predavao i imao je studenta iz Bih, i kaze jako pametan student, a ja cu na to: svi smo mi tamo pametni :) Uglanom on hoce da postavi plocnik ispred svoje kuce, i grad ce mu dati projekt kako da to izvede, a on ce platiti. Sve mora biti po pravilima. Ali je problem sto susjed nece da sudjeluje u tome, pa su skontali da je najbolje da locnik ispred njegovog zemljista samo prekinu, pa mozda se nekad predomisli... Tu nas je domacica pocastila CocaColom i lisnatim s hrenovkom, bas super...
I danas sam s Mariom bila na odlagalistu otpada, malo se sad mislim sta je bilo gore, to ili jutros autobusna stanica... Ma macka i muuhe su nepobijedivi.
Tamo je Maria projektirala potporni zid, pa smo isli gledati jeli to sve gotovo. I provozali smo se po odlagalistu, gdje idu oni kamioni, jao uzas...
Jesam li spomenula da se cijelo to vrijeme vozamo u sluzbenom zuto plavom autu... :)
Sutra radim do 18:00, tako je svakog cetvrtka, osim u 7 mjesecu, super :)

Eto toliko o poslu. Matea i Nikola! (ili ako ne citaju oni prenesite im) znam da se i vi pitate sta cete raditi, sta ce od vas ocekivati itd itd. Mislim da se stvarno ne trebate uopce plasiti da cete nesto morati ozbiljno raditi i znati. Svi oni znaju da smo samo studenti, i samo je na njima koliko ce nam praksu uciniti poucnom. Ja vidim da ovi ljudi imaju hrpu posla, ali cu se nastojati ugurati svaki dan bar jednom s nekim na teren, u povratku postavljati pitanja i to je to.
Ja bih sad bas htjela da i radim nesto korisnije, ozbiljnije.
I isto se desava ostalim studentima...

Hoce li mi netko poslati laptop ili pare da ga kupim... Tata kupi miii laaaptooop, ne trebam bicikl ni automobiill... Bas bi super bilo, jer u sobi imam internet. Sad stalno visimo kod Frederica, a kod njega ima komaraca...

Da vam pricam malo o cipru... Lijep otok, mediteranski, tako da je dosta toga slicno kao kod nas, cak i ljudi. Samo su veseliji i opusteniji, sve je njima ok, nema zurbe, ljutnje, panike...
Upozrili su me da ne smijem postaviti pitanje: Sta je s turskim dijelom cipra? Na to polude, jer je to njihov okupirani dio. Kroz grad ide zid koji cuvaju naoruzani vojnici, jedan od njih, u turistickoj ulici se smije slikati. Kad sam u pon sama malo hodala tim dijelom, u ulicama koje su pjesacka zona i gdje su zabavni sadrzaji je dobro, guzva, ali samo u ulici pored nema nikoga, i izgleda kao drugi grad. Na drugu stranu se moze, i to s putovnicom, pa kad odemo prepricam vam.
Kad sam se vozala s mariosom, pokazao mi je katolicku crkvu u gradu, nisam mislila da ih ima, ali je ova naslonjena na zid... Smijesno, nitko je nije valjda htio pa je ostala na pola. Ispitam to jos malo. U subotu navecer smo otisli na mjesto blizu doma, odakle se lijepo vidi grad, i na brdu koje je pod turskom okupacijom je ogromna turska zastava koja svijetli... Kazu da je to provokacija...
Ljudi ovdje su stvarno bogati, to se vidi po autima, svatko ima auto, i po kucama, ljepsih nisam nikad vidjela, i to sve jedna do druge, i to takve da se i meni svidjaju...

Joj ovo moram ispricati. Postoji veliki diskont, Metro, udaljen nekih 20min pjesice od doma, tu kupujemo. I kad smo zadnji put bili, izlazece s hrpom stvari koje trebaponijeti do doma, pomislimo glasno kako bi bilo dobro uzeti kolica iz marketa. I Frederic kaze da jedna imaju u domu ista takva. Kad smo u pon Ciara i ja posli, nadjemo ta kolica s najmerom da ih odguramo gore (uzbrdo je malo) i vratimo stvari u njima, i mi podjemo s kolicima, kad za nama zena koja je domar, kako da je nazovem, domarica, i govori nam sta se mucimo i vucemo kolica, da uzmemo jedna odozgo. Oni u trgovini znaju da to studenti rade, i svako malo dodju i pokupe ih. I mi je lijepo poslusamo, doguramo hrpu stvari u kolicima. Vec su troja ispred doma... :)
U 7 mjesecu ce tu biti neka informaticka skola, internacionalna, pa ce kako kazu biti krcato. Do tad moram pokusati pormijeniti spobu, da mi se naspavati...

Sinoc sam ja pravila veceru :)

Od IAESTE-a Cipra upoznala sam samo gospodina Satosa, jos mora Akisa, oni su valjda glavni, a studenata nigdje... :) Ali se mi lijepo snadjemo i bez nekih tamo koji bi nam organizirali vikende... :) Ne brinite se vi tamo za te studente, snaci ce se oni, ponudite im nesto, ako ne zele njihov problem. I pravo da vam kazem, ti sto vama dolaze, nece bas mariti za cijene. Jer ce sigurno biti spremni sami se organizirati i negdje otici. Vidjet cete...

Joj malo mi je dosadilo pricati engleski... Stvarno dosadi ponekad, umorim se... POcela sam i razmisljati na engleskom, sanjati na engleskom, strasno...
Idem sad...
Idemo se malo peci...
Moram vam reci da me obraduje svaki komentar... Samo pisite. Sarnite i koji veci mail, malo o ispitima, i kojecemu. Doduse proslo je tek 5 dana, ali meni kao 15, svasta se nesto desava...

Imate puno lijepih pozdrava svi odrededa koji citate i prenesite onimakoji ne citaju od Angie s Cipra ;)
Pusa vam svima
Joj raznjezila sam se...
Nedostajete mi... smrc...
idem

Broj komentara: 7:

Unknown kaže...

Andje draga!! Glavno da ti imas lijepu ekipu tamo. A zar je tako vruce tamo?
Ma meni je jedino nezgodno jer veze nemam s njemackim, ne znam kako ce to izgledati kad dodjem gore.
Mislila sam pisati dnevnik gore, ali ne znam hocu li imati zivaca, a evo ne znam ni bi li otvorila blog.
Poslala sam ti mail.Hitno mi treba odgovor.Provjeri molim te.

UZIVAJ!!

Matea

Anonimno kaže...

Ovdje ti je isto pakleno vruce, danas pogotovo, a za sutra najavljuju toplotni udar, pa ... pratimo te... hehe... Ajde uzivaj!

Anonimno kaže...

Ajoj, ne zali se na vrucinu, nama nije nista lakse. Ti bar imas more :)
Bas sam se ismijao za one macke :). Iskreno, sta ima ljepse i bolje za odrzavanje linije od jutra zapocetog mirisom crknute macke :)
I jedan mali savjet: kad brojis dane, nemoj brojati koliko je proslo vec koliko je ostalo i razmisljaj kao da ti je svaki dan posljednji i nista ne ostavljaj za sutra, jer vjeruj mi kraj prakse brzo dodje i onda vec bude kasno :(. Sklapaj puno prijateljstava sa ljudima iz citavog svijeta. Jednog dana bi ti moglo zatrebati :)

Anonimno kaže...

eeee draga moja vidiš kako se vozikat u busu ,niko meni ne vjeruje kako je to gadno,doduše nema crknutih mačaka na stanicama ali svega ostalog ne fali drago mi je što si našla dobru ekipu tamo a ostalo je sve manje bitno natjeram se na neki mail ovih dana kad prođu 1. rokovi:D

Anonimno kaže...

Ej Ande, evo i mene;)

Kad sam jucer saznala da imas blog jedva sam cekala da pogledam i sve procitam:) Nisam ni znala da si vec na praksi dok mi nisi poslala poruku. Drago mi je da se snalazis i da ti je dobro. Cipar, uau...

Ja idem veceras malo do Mostara, vidjet sta tamo ima;) Zao mi je sto se necemo vidjeti, al zato cu svaki dan citati tvoje postove i pratiti kako ti ide tamo:)

Eto, budi mi pozdravljena i uzivaj;)

Pusaaaaaa

Anonimno kaže...

onaj... samo sam te htjela pitat...
bi li mi posudila svoje pare od stipendije...
onaj...da ja kupim novi mobitel...
:D:D..
vratit cu ti pare....


....




...


jednog dana... :D

Anonimno kaže...

Puno pozdrava i uzivancije na Cipru.Citam ti bolog vidim da uzivas,uzivaj i dalje jer brzo ce ti proci praksa