1dan=36sati !?

To mi treba... Kako da to uredimo. Ovjde sam jos samo 4 tjedna... Uzet praksu od 6 tjedna... Nikome ne preporucujem... Nisam jos bila u novom dijelu Nikozije gdje su super trgovine. Vani smo bili samo 3 puta... A na cipru toliko mjesta za posjetiti... Vec me panika hvata da necu nista stici...

Nisam se odavno javila. od ponedjeljka. Ma nisu uspjele nove studentice srediti internet, a nisam mogla moriti Frederica stalno, a i nije mi se ostajalo vise u gradu jer je prevruce, i ponudi mi svaki put Maria s posla da me poveze, i naravno prihvatim. Prvo sto ne placam kartu, drugo sto na stanici s koje polaze autobusi ima nekakav ajmo reci manijak, kad stanes cekati autobus dodje i stane pored tebe, ti se pomaknes, on zatobom. Desava se svima nama koje smo ovdje i jadne cekamo bus... Nece nista, samo stane, ali i to je jezivo...Cak sam jedan dan na 40° stala u sunce, kontam nije toliko lud, kad tamo stvarno lud...

A i nije da ste se trudili da mi ostavite komentare i pitate za mene, kritika i uzoj obitelji, ako se ja ne javim, oni sigurno nece, i ja posaljem poruku (koristim vip ako me netko zeli obradovat :) oni odgovore, ja jos jednu oni nista... :(

Moram vam se ispircati zbog slika. Sestra mi je upravo rekla da cu goriti u paklu zbog toga. Nije bila losa namjera, samo sam se htjela pohvaliti da sam naucila surfati. Nisam ni mislila da se vama bas ne gleda ni more ni vjetar. Sori... ;)

Sto je novo... Hm... odakle da pocnem... Uvijek nesto zaboravim napisati...

Mozda posao najprije. Ovaj tjedan je bio super. I dalje radim s onim kucama. Ali sam sad zavrsila sa oznacavanjem na mapama, pa sam dobila zadatak da odem i vidim jesu li kuce jos uvijek u istom stanju. I dan mi je pocinjao tako da ujutro uz kavu napravim plan obilaska, oznacim sve na mapi, oko 9ipo kad vec gori, izadjem i vratim se oko 11ipo krepana u ured, odradim jos malo posla i kuci. Rekla mi je Irina (sefica) da ne moram po vrucini, ali ja sam htjela, dobra prilika da obidjem grad, pa bi ja usput svratila u koji muzej, slikala i slicno. Problemcic je sto je to sve u malo zabacenom dijelu grada, gdje sada zive stranci i siromasniji ljudi. Pa mi i nije bilo bas svejedno... Imam jos jedan dio starog grada, u tom je dijelu katolicka crkva, ona napola, pa uslikam i to i posaljem. Kasnije cu staviti jos slika ako me ne potjeraju s kompa... Ali sam im malo kukala da jedina ja na poslu nemam internet. OD svih nas studeata, iz prica, cini mi se, samo ja bas radim cijeli dan... A tako je i u mom uredu, kako sam ja sa seficom, ona se bas naradi, uvijek zadnja ostaje, a ovi ostali samo pricaju, piju kave, jedu itd...
Danas je bilo super zanimljivo. Inace, imam mali blokic, pa pisem tu svaki dan tehnicko izvjesce, strucnije, ovdje cu samo zanimljivije dijelove.

Najprije sam upoznala dugokosog Savu... :) Vlasnik jedne kuce koju smo posjetili... Bas me posjetio na jednog drugog dugokosog Savu, samo je ovom 50 godina... :) I na jos jednog dugokosog frenda ;)

Onda smo isli u Indijski restoran i nocni klub, jer je netko prijavio da su sagradili drvenu terasu koja je opasna za posjetitelje kojih je tokom noci dosta, i jos ako plesu, moze biti opasno. Irina je rekla d atu izlazi njen sin, da je skupo, i da ne pustaju ako nisi u kosulju... I zamislite nas ujutro u 8ipo upadamo u klub poslije noci. Sve je puno papira, casa, boca, cigareta. Dvoje ljudi cisti. Irina se predstavi, oni nas upute iza jednih vrata, mi tamo, lik broji pare iz onih metalnih kutija... Ludilo... Stavim koju sliku kanije. Zamoli nas da izadjemo, mi izadjemo, malo prosetamo, mjesto je stvarno wow, fascinantno. On izadje s telefonom, na liniji je sef, Irina mu objasni sve, on nam da dopustenje da prosetamo. Spustimo se ispod te konstrukcije... Oni su tu samo postavili drvenu terasu, visoku od zemlje nekih 180 cm, ja sam ispod taman komotno prosla, ali je to sve oslonjeno na metalne stupove, znate one od oplate za plocu, koji su samo naslonjeni na tlo... To nije dobro... Uslikamo dokaze, zahvalimo se i odemo... Skroz cool... Kao iz filmova... :)
Ako vas zanima, sad treba vidjeti jesu li imali uopce dozvolu da to prosire, ako jesu onda im treba poslati ing. da to uradi kako treba, ako nisu onda da uklone skroz...

Slijedece odrediste bila je kuca u zabacenom dijelu Nikozije. Susjed se tuzio da je kuca opasna za ljude okolo. Kucali smo na vrata nekih 5 min i cekali dok nije otvorila djevojka,16-17 god, strankinja, zapadna azija, ne zna grcki, a ni engleski dobro. Najprije je bila prepadnuta, Irina joj je nekako objasnila da samo zelimo uci i uslikati par fotografija. Ljudi moji kakva je to kuca, odlagaliste otpada izgleda bolje, nista gore u svom zivotu nisam vidjela, to je rusevina u kojoj zive ljudi. Maleno, puno starog namjestaja. Odmah s ulaznih vrata docekao nas je mali stol i dva kauca, to je kao dnevni. Nekako smo to zaobisli, u kuhinju nisam virila, tko zna sta bi nasla, zidovi se raspadaju, po podu cigle. U dvoristu hrpa smeca, nesto kao nasi cigani, puno zeljeza, na sred dvorista (iza kuce je dvoriste) krevet... Ono na sto se susjed tuzio je bojler uz kucu koji je na nekoj sklepanoj skeli. ja sam polako disala i tiho govorila da ga ne srusim... Popeli smo se na kat. Jenda prostorija podijeljena s velikim ormarima u dvije, nisam uspjela prebrojati krevete, druga zakljucana izvana velikim lokotom... WC- ne znam kako da ga opisem, stvarno nemam rijeci... Sve je puno smeca, prasina se i ne primjeti da je prasina, mislis da je to tako... Boce po cijeloj kuci. Jednostavno strasno...

Pocela sam komunicirati sa svim ljudima sa kata, i svi su super, samo sto mi stalno donose nesto da jedem, samo nude, a ako kazes ne, ostave na stolu... U srijedu sam isla gledati jedan potporni zid s najmladim ing. na katu. Ne mogu mu procijeniti godine, rekla bih do 30, jer ima dosta sijedih, onako kao George Clooney ;) Uh crvenim se... Eto imam sad lijep razlog da idem na posao... :)

Dosao nam je jos jedan student. Njemac, Michael. Da samo vidite Frederica i njega, ne postoje tipicniji njemci od njih dvojice. Skroz su razliciti. Frederic je bas drag, inace je izvidjac :D, pa nam je on glavni organizator i planer, i sta ga se god zamoli ucini, evo me trenutno opet na njegovom laptopu vec sat ipo. A Michael... Nabildan, ono bas previse, bilo da stoji ili sjedi, uvijek su u pozi nagleseni bar dva misica :D, Ciara ga je provalila, odakle mu tako dobar ten, pa sunca se u solariju... :D Sam priznao! Slusa tehno... I sav je onako cool decko iz njemacke... Ma to morate vidjeti da biste znali...

Ja sam dobila previse boje, cak me i ciprani pitaju, od kud mi boja, i ne zelim vise, ali se samo prima. Stavljat cu faktor 40.
Mislim da sam na svom katu na poslu najvisa osoba... :D Mozda druga Maria nije niza od mene, ali ostali, i muski dio, tu smo negdje. Koji osjecaj...

Ajde kad sam pocela tracati ljude da nastavim. Irkinje... One vam se ponasaju kao u nasem podneblju, ajmo reci zagrepcanke... Ne znam kako da to tocnije opisem. One se bas drze zajedno, nigdje jenda bez druge, sto je bezveze...
Werd... Ona je najmladja, 20 god, i nije da je to puno, ali u ovom slucaju, osjetno puno. Bas se primjeti u nacinu razmisljanja, ponasanju i slicno. Mislim da dosta utjece i mjesto odakle dolazi. Ona voli spavati. Sve ce propustiti ali ne i spavanje. Prosli vikend kad smo spavali na palzi u satoru, ona otisla u sator u 8ipo, jos ni mrak nije pao, ali njoj se spava. Propustiti vecer tik uz more, lezanje na palzi i gledanje horizonta gdje se skoro spajaju more i nebo, uz to gledanje aviona koji slijecu svakih pola sata radi spavanje... (?)
I jos je ostala Irena, Cehinja, pa tipicna cehinja... :) Ma ne, dobra je skroz, jednostavna, ima smisao za humor, recimo kako je mene nalozila za stakora :D, i s njom se najbolje slazem.
Iako, moram spomenuti, da je ovo samo moje uocavanje stvari i nista sto bi mi smetalo, super mi je sa njima i sve to, ali htjedoh zabiljeziti dosadasnja zapazanja.

Slijedeci tjedan dolazi student iz Srbije... Jeee... Bas mu se veselim...

Nenaspavana sam, to se pretvara u kronicno nespavanje. Ne sastavim po danu ni 5 sati...
Jedem jednom dnevno nesto konkretno i to su uglavnom spagete koje sama napravim s ili tunjevinom ili konzerviranim paradajizom. Kupila sam prvi put kad sam isla u trgovinu 3 paketa spageta (vidi rimuje se), bilo na ponudi, platis 2, dobijes 1 gratis. Jos jedem prvi. Kupila sma tad neki kruh, dodje 5 lepina, to je bilo prosli pon, ovaj pon sam bacila 3 jer su se uscule. Kupila sam ovaj pon novi kruh, narezano 20 snita, pojela mozda 10...
U utorak nam Werd kuhala libanosku hranu, ajme... Nekakva salata, narezano kilo, ma i vise, hrpa cijela persuna, hrpa luka, nesto sitno, kao riza, jos sitnije, nemam pojma sta je to, to moja mama ne kuha, i rajcica. I to je to. Znate da ja ne podnosim svjezi luk, pa sma malo mrljala, ali dalo bi se i to da nije onoliko persuna, ubija... I uz to neki kolutici od mesa u nekom tijestu, sto je meni bilo vise slatko nego slano... Nisam odusevljena...

Veceras idemo na veceru na neko mjesto koje zovu Taverna. Akis to organizira, i Ciara i Frederic su vec bili, i kazu da vecer zavrsi obavezno s mandolom, harmonikom, gitarom... Akis nam je najavio da svi moramo izvesti nesto veceras. A sta da ja izvedem. Oni svi nesto sviraju, moje sate sintisajzera i gitare su pobijedili rukometni trenitzi. Da pjevam, aha bas, pa sam im obecala pokazati i nauciti Iaeste ples. Hvala Bojanu na ohrabrenju... ;)
Akis je glavni u Iaeste-u Cipar, covjek ima preko 50 god sigurno, mal, ima kovrcavu prosijedu kosu, malo dulju i istu takvu bradu. I skroz je veseo, uvijek nesto zeza, provocira, i stvarno me odusevio. I super je prema nama. Frederic ga odlicno oponasa. Sta god mi upitamo moze li, on pocne: pa ne znam, mozda, imam ja puno posla, vidjet cu, ali na kraju to sve uredi...

Jesam vas udusila?? Iz koliko puta ste procitali do kraja?? Prevruce je za ovolike postove, jelda? Jeste li za koju sliku?? Obecavam, necu stavljati more...
Naravno, ja cu ih staviti, i prvo sto cete vi vidjeti su slike... Jer ne znam drugacije... :(