petak, 29. lipnja 2007.

1dan=36sati !?








To mi treba... Kako da to uredimo. Ovjde sam jos samo 4 tjedna... Uzet praksu od 6 tjedna... Nikome ne preporucujem... Nisam jos bila u novom dijelu Nikozije gdje su super trgovine. Vani smo bili samo 3 puta... A na cipru toliko mjesta za posjetiti... Vec me panika hvata da necu nista stici...

Nisam se odavno javila. od ponedjeljka. Ma nisu uspjele nove studentice srediti internet, a nisam mogla moriti Frederica stalno, a i nije mi se ostajalo vise u gradu jer je prevruce, i ponudi mi svaki put Maria s posla da me poveze, i naravno prihvatim. Prvo sto ne placam kartu, drugo sto na stanici s koje polaze autobusi ima nekakav ajmo reci manijak, kad stanes cekati autobus dodje i stane pored tebe, ti se pomaknes, on zatobom. Desava se svima nama koje smo ovdje i jadne cekamo bus... Nece nista, samo stane, ali i to je jezivo...Cak sam jedan dan na 40° stala u sunce, kontam nije toliko lud, kad tamo stvarno lud...

A i nije da ste se trudili da mi ostavite komentare i pitate za mene, kritika i uzoj obitelji, ako se ja ne javim, oni sigurno nece, i ja posaljem poruku (koristim vip ako me netko zeli obradovat :) oni odgovore, ja jos jednu oni nista... :(

Moram vam se ispircati zbog slika. Sestra mi je upravo rekla da cu goriti u paklu zbog toga. Nije bila losa namjera, samo sam se htjela pohvaliti da sam naucila surfati. Nisam ni mislila da se vama bas ne gleda ni more ni vjetar. Sori... ;)

Sto je novo... Hm... odakle da pocnem... Uvijek nesto zaboravim napisati...

Mozda posao najprije. Ovaj tjedan je bio super. I dalje radim s onim kucama. Ali sam sad zavrsila sa oznacavanjem na mapama, pa sam dobila zadatak da odem i vidim jesu li kuce jos uvijek u istom stanju. I dan mi je pocinjao tako da ujutro uz kavu napravim plan obilaska, oznacim sve na mapi, oko 9ipo kad vec gori, izadjem i vratim se oko 11ipo krepana u ured, odradim jos malo posla i kuci. Rekla mi je Irina (sefica) da ne moram po vrucini, ali ja sam htjela, dobra prilika da obidjem grad, pa bi ja usput svratila u koji muzej, slikala i slicno. Problemcic je sto je to sve u malo zabacenom dijelu grada, gdje sada zive stranci i siromasniji ljudi. Pa mi i nije bilo bas svejedno... Imam jos jedan dio starog grada, u tom je dijelu katolicka crkva, ona napola, pa uslikam i to i posaljem. Kasnije cu staviti jos slika ako me ne potjeraju s kompa... Ali sam im malo kukala da jedina ja na poslu nemam internet. OD svih nas studeata, iz prica, cini mi se, samo ja bas radim cijeli dan... A tako je i u mom uredu, kako sam ja sa seficom, ona se bas naradi, uvijek zadnja ostaje, a ovi ostali samo pricaju, piju kave, jedu itd...
Danas je bilo super zanimljivo. Inace, imam mali blokic, pa pisem tu svaki dan tehnicko izvjesce, strucnije, ovdje cu samo zanimljivije dijelove.

Najprije sam upoznala dugokosog Savu... :) Vlasnik jedne kuce koju smo posjetili... Bas me posjetio na jednog drugog dugokosog Savu, samo je ovom 50 godina... :) I na jos jednog dugokosog frenda ;)

Onda smo isli u Indijski restoran i nocni klub, jer je netko prijavio da su sagradili drvenu terasu koja je opasna za posjetitelje kojih je tokom noci dosta, i jos ako plesu, moze biti opasno. Irina je rekla d atu izlazi njen sin, da je skupo, i da ne pustaju ako nisi u kosulju... I zamislite nas ujutro u 8ipo upadamo u klub poslije noci. Sve je puno papira, casa, boca, cigareta. Dvoje ljudi cisti. Irina se predstavi, oni nas upute iza jednih vrata, mi tamo, lik broji pare iz onih metalnih kutija... Ludilo... Stavim koju sliku kanije. Zamoli nas da izadjemo, mi izadjemo, malo prosetamo, mjesto je stvarno wow, fascinantno. On izadje s telefonom, na liniji je sef, Irina mu objasni sve, on nam da dopustenje da prosetamo. Spustimo se ispod te konstrukcije... Oni su tu samo postavili drvenu terasu, visoku od zemlje nekih 180 cm, ja sam ispod taman komotno prosla, ali je to sve oslonjeno na metalne stupove, znate one od oplate za plocu, koji su samo naslonjeni na tlo... To nije dobro... Uslikamo dokaze, zahvalimo se i odemo... Skroz cool... Kao iz filmova... :)
Ako vas zanima, sad treba vidjeti jesu li imali uopce dozvolu da to prosire, ako jesu onda im treba poslati ing. da to uradi kako treba, ako nisu onda da uklone skroz...

Slijedece odrediste bila je kuca u zabacenom dijelu Nikozije. Susjed se tuzio da je kuca opasna za ljude okolo. Kucali smo na vrata nekih 5 min i cekali dok nije otvorila djevojka,16-17 god, strankinja, zapadna azija, ne zna grcki, a ni engleski dobro. Najprije je bila prepadnuta, Irina joj je nekako objasnila da samo zelimo uci i uslikati par fotografija. Ljudi moji kakva je to kuca, odlagaliste otpada izgleda bolje, nista gore u svom zivotu nisam vidjela, to je rusevina u kojoj zive ljudi. Maleno, puno starog namjestaja. Odmah s ulaznih vrata docekao nas je mali stol i dva kauca, to je kao dnevni. Nekako smo to zaobisli, u kuhinju nisam virila, tko zna sta bi nasla, zidovi se raspadaju, po podu cigle. U dvoristu hrpa smeca, nesto kao nasi cigani, puno zeljeza, na sred dvorista (iza kuce je dvoriste) krevet... Ono na sto se susjed tuzio je bojler uz kucu koji je na nekoj sklepanoj skeli. ja sam polako disala i tiho govorila da ga ne srusim... Popeli smo se na kat. Jenda prostorija podijeljena s velikim ormarima u dvije, nisam uspjela prebrojati krevete, druga zakljucana izvana velikim lokotom... WC- ne znam kako da ga opisem, stvarno nemam rijeci... Sve je puno smeca, prasina se i ne primjeti da je prasina, mislis da je to tako... Boce po cijeloj kuci. Jednostavno strasno...

Pocela sam komunicirati sa svim ljudima sa kata, i svi su super, samo sto mi stalno donose nesto da jedem, samo nude, a ako kazes ne, ostave na stolu... U srijedu sam isla gledati jedan potporni zid s najmladim ing. na katu. Ne mogu mu procijeniti godine, rekla bih do 30, jer ima dosta sijedih, onako kao George Clooney ;) Uh crvenim se... Eto imam sad lijep razlog da idem na posao... :)

Dosao nam je jos jedan student. Njemac, Michael. Da samo vidite Frederica i njega, ne postoje tipicniji njemci od njih dvojice. Skroz su razliciti. Frederic je bas drag, inace je izvidjac :D, pa nam je on glavni organizator i planer, i sta ga se god zamoli ucini, evo me trenutno opet na njegovom laptopu vec sat ipo. A Michael... Nabildan, ono bas previse, bilo da stoji ili sjedi, uvijek su u pozi nagleseni bar dva misica :D, Ciara ga je provalila, odakle mu tako dobar ten, pa sunca se u solariju... :D Sam priznao! Slusa tehno... I sav je onako cool decko iz njemacke... Ma to morate vidjeti da biste znali...

Ja sam dobila previse boje, cak me i ciprani pitaju, od kud mi boja, i ne zelim vise, ali se samo prima. Stavljat cu faktor 40.
Mislim da sam na svom katu na poslu najvisa osoba... :D Mozda druga Maria nije niza od mene, ali ostali, i muski dio, tu smo negdje. Koji osjecaj...

Ajde kad sam pocela tracati ljude da nastavim. Irkinje... One vam se ponasaju kao u nasem podneblju, ajmo reci zagrepcanke... Ne znam kako da to tocnije opisem. One se bas drze zajedno, nigdje jenda bez druge, sto je bezveze...
Werd... Ona je najmladja, 20 god, i nije da je to puno, ali u ovom slucaju, osjetno puno. Bas se primjeti u nacinu razmisljanja, ponasanju i slicno. Mislim da dosta utjece i mjesto odakle dolazi. Ona voli spavati. Sve ce propustiti ali ne i spavanje. Prosli vikend kad smo spavali na palzi u satoru, ona otisla u sator u 8ipo, jos ni mrak nije pao, ali njoj se spava. Propustiti vecer tik uz more, lezanje na palzi i gledanje horizonta gdje se skoro spajaju more i nebo, uz to gledanje aviona koji slijecu svakih pola sata radi spavanje... (?)
I jos je ostala Irena, Cehinja, pa tipicna cehinja... :) Ma ne, dobra je skroz, jednostavna, ima smisao za humor, recimo kako je mene nalozila za stakora :D, i s njom se najbolje slazem.
Iako, moram spomenuti, da je ovo samo moje uocavanje stvari i nista sto bi mi smetalo, super mi je sa njima i sve to, ali htjedoh zabiljeziti dosadasnja zapazanja.

Slijedeci tjedan dolazi student iz Srbije... Jeee... Bas mu se veselim...

Nenaspavana sam, to se pretvara u kronicno nespavanje. Ne sastavim po danu ni 5 sati...
Jedem jednom dnevno nesto konkretno i to su uglavnom spagete koje sama napravim s ili tunjevinom ili konzerviranim paradajizom. Kupila sam prvi put kad sam isla u trgovinu 3 paketa spageta (vidi rimuje se), bilo na ponudi, platis 2, dobijes 1 gratis. Jos jedem prvi. Kupila sma tad neki kruh, dodje 5 lepina, to je bilo prosli pon, ovaj pon sam bacila 3 jer su se uscule. Kupila sam ovaj pon novi kruh, narezano 20 snita, pojela mozda 10...
U utorak nam Werd kuhala libanosku hranu, ajme... Nekakva salata, narezano kilo, ma i vise, hrpa cijela persuna, hrpa luka, nesto sitno, kao riza, jos sitnije, nemam pojma sta je to, to moja mama ne kuha, i rajcica. I to je to. Znate da ja ne podnosim svjezi luk, pa sma malo mrljala, ali dalo bi se i to da nije onoliko persuna, ubija... I uz to neki kolutici od mesa u nekom tijestu, sto je meni bilo vise slatko nego slano... Nisam odusevljena...

Veceras idemo na veceru na neko mjesto koje zovu Taverna. Akis to organizira, i Ciara i Frederic su vec bili, i kazu da vecer zavrsi obavezno s mandolom, harmonikom, gitarom... Akis nam je najavio da svi moramo izvesti nesto veceras. A sta da ja izvedem. Oni svi nesto sviraju, moje sate sintisajzera i gitare su pobijedili rukometni trenitzi. Da pjevam, aha bas, pa sam im obecala pokazati i nauciti Iaeste ples. Hvala Bojanu na ohrabrenju... ;)
Akis je glavni u Iaeste-u Cipar, covjek ima preko 50 god sigurno, mal, ima kovrcavu prosijedu kosu, malo dulju i istu takvu bradu. I skroz je veseo, uvijek nesto zeza, provocira, i stvarno me odusevio. I super je prema nama. Frederic ga odlicno oponasa. Sta god mi upitamo moze li, on pocne: pa ne znam, mozda, imam ja puno posla, vidjet cu, ali na kraju to sve uredi...

Jesam vas udusila?? Iz koliko puta ste procitali do kraja?? Prevruce je za ovolike postove, jelda? Jeste li za koju sliku?? Obecavam, necu stavljati more...
Naravno, ja cu ih staviti, i prvo sto cete vi vidjeti su slike... Jer ne znam drugacije... :(

ponedjeljak, 25. lipnja 2007.

43° ...





Toliko je ovdje! Cujem da su u Mo javili 40???

Nisam se odavno javila... Imam puno opet za reci i neke slike staviti... ;)

Moram vam ispricati sto mi se dogodilo u petak. Najprije sam mislila da ce mi platiti prvi tjedan tek ovaj petak, pa sam bila odlucila da necu vise placati internet u gradu, jer sam morala malo pripaziti s parama, kad me u petak zove Maria iz ureda da odem do glavne zgrade gradske uprave po placu. I ja sva sretna tamo, uzmem cek, na baknu, dignem pare, presretna, vracam se u ured, kontam poslije posla cu u neki internet caffee, i ni 50m od banke zapnem za plocnik :( i odlijepi mi se papuca :( , prozijeva sto se veli, moja lijepa bijela papuca... :( Mozete zamisliti kako sam odmah tuzna bila... Ali sam popodne kupila UHU ljepilo, zalijepila, stavila ispod noge od stola, i eno sad izgleda bolje nego "zdrava"... I tako vam je to uvijek u zivotu, uvijek mora ravnoteza biti, nema previse jednog ili drugog... Joj prevruce je da filozofiram... Sreca vasa! Ajmo dalje...

U cetvrtak navecer smo malo izasli u grad. Mr.Akis ( o njemu mozda kasnije) nas je odveo na rock koncert u gradski teatar. Bilo je bas dobro,mlade rock grupe izvodile sve poznate pjesme, osim zadnjih koji su izbacili par svojih hitova,pa smo mi otisli. Spustili se malo do grada, pjesice, nekih 40 min setnje, ali smo se previse umorili (umorile su se Werd i Ciara jer su bile u stiklama, ah te zene) pa smo zvali Mr. Nikosa (taxist koji nas je pokupio na aerodromu) da nas odveze kuci. Akis nam je to besplatno uredio. Taj dan sam prvi put u svom mladom zivotu jela kebab :) I to dva u istom danu... Nije lose, ali i nije nesto ekstra, bar za mene...

Sta se jos desavalo zaboravila sam jer je sad vikend na prvom mjestu u mislima. Sjecate se one recenice iz prvog posta iz maila studenta iz Banjaluke koji je bio na Cipru: Vikendi izvlace situaciju... E pa sad sam to shvatila.
Najprije smo mi sami cijeli prosli tjedan planirali gdje da idemo i lijepo isplanirali jednodnevni izlet u Limasol, mjesto na moru s navodno prelijepim plazama. Kad smo gledali najave vremena i temperature, u Nikoziji je uvijek nekih 7 stupnjeva vise nego uz more.
Ali nam je onda Akis organizirao vikend u jedrilickom klubu NIkozije koji je smjesten u Larnaci. Plan je bio ici tamo u subotu, uciti surfati na vjetru, spavati na plazi u satorima, vratiti se u nedjelju popodne. Plan se u potpunosti ostvario. Sto da kazem. NAucila sam surfati, bilo je odlicno, u tom mjestu uvijek ima malo vjetra, pa je bilo ugodno, plaza nije nesto, nasuti pjesak nekih 100m ali je to radi surfera, jer precesto padas u vodu :), more pretoplo, to mi se nije svidjelo, ljudi preljubazni. Ucitelj nam je bio Stefan iz Bugarske, kako sam sretna bila kad me upitao odakle sam, ja odgovorila, a on rekao: "Pa sto ne pricas Jugoslavenski" :D Onda smo stalno pricali na "nasem" i bilo mi bas drago, cak i prevodila ostalima, jer je on malo losiji s engleskim, pa bi mi se desilo da pricam s njim, onda moram nastaviti s nekim od studenata i ja razvezem opet na svom,a oni me cudno gledaju.
Jesam li naucila surfati?!? Pa jesam osnove... Slike koje cu staviti su od prvog dana, tad smo se jos hrvali s jedrom, slijedeci dan sam uhvatila i vjetra i surfala lijevo desno uz obalu dokle je dopusteno, dakle naucila kako hvatati vjetar, okrenuti se i to je bit. Koliko sam puta pala u vodu, necu vam reci, ali pred kraj sam uspijevala ostati na dasci dok mi se ne osuci majica... Sto je ipak nesto, a?

Dosle su nam jos dvije cure, Fiona iz Irske (gdje je shrek :) i Irina ili Elena, ne znam, iz Ceske.
Sad imamo dvije irkinje i nista ih ne razumijemo kad se raspricaju... I u mom su apartmanu pa me vise nije strah. I Cehinja je vidjela stakora ispod mog balkona, Pa sta te macke rade ovdje... Suncaju se...

Moram ici oprati robu, u trgovinu, a evo nude mi da idemo i na bazen, ali do tamo je 20 min pjesice... Predugo... Sad se samo veselim vikendu. Desava nam se da nemamo dovoljno vikenda koliko planoa i mjesta za posjetiti, pa se salimo da pitamo tjedan slobodno od posla...
O da, posao, a sve isto kao i prvih dana, bojanje mapa, odlazak na teren s Mariom i to je to. Ali mi brzoprodje dan, i radim nesto cijelo vrijeme...

Prosao je cijel tjedan da sam ovdje i sad mi je tek super, kad sma se navikla, i cini mi se da ce mi faliti vremena... Sta sam ono kukala da mi nedostajete... Pa... Zuta minuta i nista vise ;)
Samo se stvarno veselim tom vikendu u mostaru! Dajte iaesteovci malo detalja... Bar na mail... Dobili ste para, a? To ne prijavljujete, e pa imate mog dousnika tamo, pa mi ne mozete sakriti :)

Gdje su ljudi s moje godine? Kako ispiti? Ili bolje da ne pitam to...
MOzete li vjerovati da ove cure iz Irske, jedna je Konstrukter, druga arhitekt ne znaju raditi u AutoCAD-u!?!?!?! U Belfastu studiraju... A za mene su kometnirali da sam dobro obrazovana, kao da sam isla u neku privatnu skolu ili nesto tako, i to znate nakon cega: sto sam znala nabrojati planete, trebala nam je Venera, nesto smo pricali o tome, sto sam znala za Danteovu Bozanstvenu komediju, i sto su mi poznati likovi iz Ilijade i Odiseje i grcke mitologije... Mislim da ovo znaju djeca poslije osnovne. Pa sta taj svijet radi...

Idem, zao mi Frederica, ali sad i ove nove dvije imaju laptop, pa cu se slepati...
Tako da se cujemo cesce...
Pozdrav s cipra!

P.S. Tko je ostavio zadnji komentar!?

Joj ne znam staviti ove slike kako treba, dakle mislim da idu odzada, zadnja je dizanje jedra iz vode, pa drznje jedra par sekundi dok me nisu uslikali, i onda opet pada i to je to, i sve iz pocetka... To su slike od prvog dana...

srijeda, 20. lipnja 2007.

Deseti krug pakla!?

Evo me opet na istom mjestu s kojeg sam pisala zadnji post. Dogovorila sam se s Ciarom u 4 (tad njoj zavrsava posao) da malo prosetamo po gradu. Iako je ovdje pakleno, natjerat cemo se, jer kad odemo u dom, onda nam se stvarno ne da vratiti. A i autobusi ovdje voze grozno. Zadnji oko 18:00, a jutros sam kasnila na posao zbog autobusa.
Upozorili su nas na to, da je javni prijvoz katastrofa, jer se s njim voze samo siromasni i stranci, i stvarno je tako, bus je pun stranaca, uglavnom azijaca, ja jos nisam vidjela negog domaceg u busu. Kako ja pocinjem raditi u 7:30, pise da su autobusi, mogu uzeti dva, u 7:10 i 7:40, jucer sam izasla oko 7:00 i odmah je naisao jedan, takoda sam dosla ranije na posao. Danas sam izasla na stanicu 2 min do 7:00 i vidjela jedan autobus kako odlazi, i onda sam cekala do 8:08 slijedeci. Ludnica... Grozno... Poludila sam... I sve mislis evo sad ce, i jos sam stajala na suncu i iako je jutarnje, jako je, i pored autobusn eje crknuta macka, pa sam uzivala u mirisu, a s trulog macjeg mesa muhe su presle na moje svjeze rane od komaraca... Pakao... Treba dodati jos jedan krug pakala, ovo jutros je bio...
Na poslu se nisu naljutili, naprotiv: samo ti dodji kad tebi odgovara i uzivaj u svom boravku na Cipru... Krasni ljudi :)

Da, komarci su me pozderali, doslovno, jedan ugriz mi je na gleznju, i sad mi je sve to nateceno... :`( Kupila sam i onaj aparatic, ali njih je previse, svukud...

Jos jedna losa stvar je moja soba. Cijeli kampus je podijeljen u apartmane sa po 8 soba, kupatilom i kuhinjom, i sve je to povezano s puno stepenica, rampa i izgleda ludo... Ja sam sama u jednom apartmanu, i to broj sobe odmah iza Ciare i Werd (djevojka iz Libanona) ali su valjda promasili apartman. Tuga je sto je jedino moj u prizemlju, tocnije jednu stepenicu od tla, tako da ja nikako ne otvaram prozor preko noci. Nemojte ni zamisljati kako mi je spavati... :( Imamo u sobama stropni ventilator, ili kako se vec zove ta stvar, ali ne mogu s tim zaspati... Uzas, a sprema se sve toplije i toplije vrijeme. Danas je u Nikoziji 37, a za vikend predvidjaju 40...

Cipar vam je pun macaka!! Na svakom koraku su macke, i cesto se moze vidjeti kako ih ljudi hrane na ulicama. Mozete li pogoditi zasto??? Ja sam iz prve... Jer imaju mnogo zmija... :(
Prodaju suvenire: Sve macke cipra... I Svi magarci Cipra, magarca jos nisam vidjela.

Sad jos malo o poslu. Prosla su vec 3 radna dana, a nisam vam ni prepricala ponedjeljak. Mislim da sam stala na 2 katu na odjelu za konstrukte. Imam stol i stolicu u uredu sefice kata. Mislim da sam i to rekla, stigla sam do prvog izlaska na teren, ako se ne varam.
Jedan od inzenjera, Marios, me pozvao s njim na teren.
Najprije smo posjetili mjesto gdje kopaju veliku rupu gdje ce biti rezervar za vodu za napajanje biljaka na tom podrucju. Tek su iskopali rupu i sad osiguravaju iskop, jer imaju problema s glinom, koja je negdje na sredini iskopa, ispod gornjeg sloja, pa se ona koja je u dodiru sa suncem isusuje, pretvara u prah i pravi mala klizista. Tu cu nadam se jos dolaziti.
Posjetili smo i jednu ulicu koja se renovira, ulica je u predgradju, trenutno kopaju kanale za instalacije, zapamtila sam i boje cijevi: Zute za telekomunikacije, plave za elektricne instalacije, sive za obskrbu vodu, narancaste za otpadnu vodu iz kucanstva, to su za sada plastnicne cijevi... Potom ce postavljati cestu, i to u slojevima 30cm zbijenog sljunka, 30cm tucanika, potom asfalt, 18cm krupnije granulacije, 12 sitnije, i 4 cm zavrsnog sloja. Mislim da je ovako. Nemojte mi zamjeriti na detaljima, to je radi mene ;)
Kat gdje radim ima jos zadatak da odgovara na sve zalbe gradjana vezane za infrastrukturu. Tako smo najprije posjeliti kucu zubara, gdje nam je vrata otvorila sluskinja negdje iz istocne azije, s zutim rukavicama, to je prvi put da vidim negdje sluskinju. Ti su se nesto zalili da im ispred kuce ne otice voda dobro u oborinske kanale, a kako i bi kad je sve u travi. Uglavnom, grad ce to ocistiti...
Pokucali smo na vrata druge kuce, ali nitko nije otvorio, samo je fora sto se kuca nalazi u dijelu koji se zove Sjeverni pol! :) Gdje je Djeda Mraz...
Jos jedna kuca je htjela da se i njima kao i susjednoj ulizi postavi plocnik za pjesake, Marios je rekao, ne jos, mozda slijedece godine...
Malo smijesno, jelda.
Taj dan sam po povratku u ured dobila zadatak. A to je da nekih 100 kuca podijeljeno u 5 grupa, koje treba renovirati, pronadjem na mapama, ali prije toga mape treba kopirati, a one su na A2, a ja ih moram stavitil na A3, o oznaciti svaku kuci. Mapa je 50... A nekad mi s neke mape treba po 3 kopije, i to radim vec 3 dan, pomalo. Izgleda mi to kao nesto ne vrlo bitno, ali eto kao, nek se dijete zabavi, zutim markerom bojam kucu i okucnicu,i plavim zaokruzim broj i tako... slatko... :D
Ali je dobro sto oni stalno idu na teren, pa cu nadam se svaki dan s neki izaci malo van. Jucer i danas sam bila sa Mariom, krasna, vesela i brbljiva gospodja, nije ing. nego tehnicar. S Njom sam jucer isla do kuce nekog inzenjera grad. koji se upravo vratio iz Amerike, s Floride, gdje je predavao i imao je studenta iz Bih, i kaze jako pametan student, a ja cu na to: svi smo mi tamo pametni :) Uglanom on hoce da postavi plocnik ispred svoje kuce, i grad ce mu dati projekt kako da to izvede, a on ce platiti. Sve mora biti po pravilima. Ali je problem sto susjed nece da sudjeluje u tome, pa su skontali da je najbolje da locnik ispred njegovog zemljista samo prekinu, pa mozda se nekad predomisli... Tu nas je domacica pocastila CocaColom i lisnatim s hrenovkom, bas super...
I danas sam s Mariom bila na odlagalistu otpada, malo se sad mislim sta je bilo gore, to ili jutros autobusna stanica... Ma macka i muuhe su nepobijedivi.
Tamo je Maria projektirala potporni zid, pa smo isli gledati jeli to sve gotovo. I provozali smo se po odlagalistu, gdje idu oni kamioni, jao uzas...
Jesam li spomenula da se cijelo to vrijeme vozamo u sluzbenom zuto plavom autu... :)
Sutra radim do 18:00, tako je svakog cetvrtka, osim u 7 mjesecu, super :)

Eto toliko o poslu. Matea i Nikola! (ili ako ne citaju oni prenesite im) znam da se i vi pitate sta cete raditi, sta ce od vas ocekivati itd itd. Mislim da se stvarno ne trebate uopce plasiti da cete nesto morati ozbiljno raditi i znati. Svi oni znaju da smo samo studenti, i samo je na njima koliko ce nam praksu uciniti poucnom. Ja vidim da ovi ljudi imaju hrpu posla, ali cu se nastojati ugurati svaki dan bar jednom s nekim na teren, u povratku postavljati pitanja i to je to.
Ja bih sad bas htjela da i radim nesto korisnije, ozbiljnije.
I isto se desava ostalim studentima...

Hoce li mi netko poslati laptop ili pare da ga kupim... Tata kupi miii laaaptooop, ne trebam bicikl ni automobiill... Bas bi super bilo, jer u sobi imam internet. Sad stalno visimo kod Frederica, a kod njega ima komaraca...

Da vam pricam malo o cipru... Lijep otok, mediteranski, tako da je dosta toga slicno kao kod nas, cak i ljudi. Samo su veseliji i opusteniji, sve je njima ok, nema zurbe, ljutnje, panike...
Upozrili su me da ne smijem postaviti pitanje: Sta je s turskim dijelom cipra? Na to polude, jer je to njihov okupirani dio. Kroz grad ide zid koji cuvaju naoruzani vojnici, jedan od njih, u turistickoj ulici se smije slikati. Kad sam u pon sama malo hodala tim dijelom, u ulicama koje su pjesacka zona i gdje su zabavni sadrzaji je dobro, guzva, ali samo u ulici pored nema nikoga, i izgleda kao drugi grad. Na drugu stranu se moze, i to s putovnicom, pa kad odemo prepricam vam.
Kad sam se vozala s mariosom, pokazao mi je katolicku crkvu u gradu, nisam mislila da ih ima, ali je ova naslonjena na zid... Smijesno, nitko je nije valjda htio pa je ostala na pola. Ispitam to jos malo. U subotu navecer smo otisli na mjesto blizu doma, odakle se lijepo vidi grad, i na brdu koje je pod turskom okupacijom je ogromna turska zastava koja svijetli... Kazu da je to provokacija...
Ljudi ovdje su stvarno bogati, to se vidi po autima, svatko ima auto, i po kucama, ljepsih nisam nikad vidjela, i to sve jedna do druge, i to takve da se i meni svidjaju...

Joj ovo moram ispricati. Postoji veliki diskont, Metro, udaljen nekih 20min pjesice od doma, tu kupujemo. I kad smo zadnji put bili, izlazece s hrpom stvari koje trebaponijeti do doma, pomislimo glasno kako bi bilo dobro uzeti kolica iz marketa. I Frederic kaze da jedna imaju u domu ista takva. Kad smo u pon Ciara i ja posli, nadjemo ta kolica s najmerom da ih odguramo gore (uzbrdo je malo) i vratimo stvari u njima, i mi podjemo s kolicima, kad za nama zena koja je domar, kako da je nazovem, domarica, i govori nam sta se mucimo i vucemo kolica, da uzmemo jedna odozgo. Oni u trgovini znaju da to studenti rade, i svako malo dodju i pokupe ih. I mi je lijepo poslusamo, doguramo hrpu stvari u kolicima. Vec su troja ispred doma... :)
U 7 mjesecu ce tu biti neka informaticka skola, internacionalna, pa ce kako kazu biti krcato. Do tad moram pokusati pormijeniti spobu, da mi se naspavati...

Sinoc sam ja pravila veceru :)

Od IAESTE-a Cipra upoznala sam samo gospodina Satosa, jos mora Akisa, oni su valjda glavni, a studenata nigdje... :) Ali se mi lijepo snadjemo i bez nekih tamo koji bi nam organizirali vikende... :) Ne brinite se vi tamo za te studente, snaci ce se oni, ponudite im nesto, ako ne zele njihov problem. I pravo da vam kazem, ti sto vama dolaze, nece bas mariti za cijene. Jer ce sigurno biti spremni sami se organizirati i negdje otici. Vidjet cete...

Joj malo mi je dosadilo pricati engleski... Stvarno dosadi ponekad, umorim se... POcela sam i razmisljati na engleskom, sanjati na engleskom, strasno...
Idem sad...
Idemo se malo peci...
Moram vam reci da me obraduje svaki komentar... Samo pisite. Sarnite i koji veci mail, malo o ispitima, i kojecemu. Doduse proslo je tek 5 dana, ali meni kao 15, svasta se nesto desava...

Imate puno lijepih pozdrava svi odrededa koji citate i prenesite onimakoji ne citaju od Angie s Cipra ;)
Pusa vam svima
Joj raznjezila sam se...
Nedostajete mi... smrc...
idem

ponedjeljak, 18. lipnja 2007.

gdje je ludo a

Ovdje sam nesto pogrijesila, objavila prazan blog, a vi ste ostavili komentare, pa evo da samo nesto napisem da ne stoji prazno...
nesto... :)
ma kad su im sve stranice ovdje na grckom, pa dok sam j askontal ada mogu otvoriti stranicu na engleskom... eee... a tek sto ne mogu skontati gdje je ludo a... tu je na tipkovnici na 2 ali nijednom kombinacijom ne mogu do njega... A ni ostale kombinacije ne pale... Ludilo...

Prvi dan na poslu

Evo me u internet cafee-u u gradu. Cekam autobus. Zavrsila sam s poslom y 14:30. Koja dobra firma :)
Ova tipkovnica je grcka pa je sve iymijesano, opet ce biti gresaka, ali nemam vremena ispravljani. Sada samo malo o poslu iako imam svasta ispricati.
Pokupio nas je taxi jutros u 8:30, jutros je bio besplatan, to je kao prvi dan tako, dalje moram sama. Mene i novu studenticu iz Libana. Usput, sinoc su nam ona i jos jedan student iz Palestine koji je s nama u kampusu a tu je na PDS kuhali njihovu tradicionalnu veceru. Super je. Trebala bih i ja nekad nesto, caki veceras, ali se jos izvlacim... ups :)
Mene je taxi ostavio ispred glavnog ureda gradske uprave i rekao javi se na recepciju, tamo su sjedile 3 tete i nijedna ne zna tko sam ja, a s engleskim su, za razliku od ostatka cipra, lose. Uputile su me u drugi ured, kasnije sam saznala da je to ured gradonacelnika,i tamo ni njena (zena je gradonacelnica) tajnica nije znala nista o meni. Super!! Ona je zovnula ured za drustvene djelatnosti i tek su oni znali o cemu odnosno kome se radi, jedna krasna dama josla po mene, odvela me u svoj ured gdje su jos 3 krasne dame, puno make-up, frizure i super ljubazne i nasmijane. Napravile su mi `Ciparsku` kavu, to vam je ona nasa zalivena. Ta zena mi je rekla da cu raditi u zgradigdje je tehnicki ured i da cu tu dolaziti po placu svaki tjedan i da joj se javim ako bude nekih problema, dala mi broj moba, krasna dama... :)
Sliku gradsje uprave cete vidjeti nekad, super zgrada.
Otisli smo pjesice do zgrade 100 m niz istu ulicu, sve je to u starom gradu. Popeli se na 7. kat do glavnog sefa, on se upitao samnom, malo o Bosnii na sto ja dodam `and Herzegovina` (moja misija se uspjesno nastavlja i ovdje, ali sad mi je ciljana grupa ljudi iz cijelog svijeta :). pozvao je mog sefa, gospodina Lazarova sa 6. kata, on me odveo dolje, i pitao da li zelim tu gdje je projektni biro ili na 2 kat gdje su konstrukteri, pa je zakljucio da tu i nema posla, da idem na 2 kat. Tamo su 4 ureda sa 6 inzenjera. Ja sam u uredu sa seficom kata, za stolom preko puta. Najprije mi je dala da listam projekt sa slikama kuca koje treba popraviti u Nikoziji jer su opasne za prolaznike. Grad naredi vlasniku da popravi kucu,a ako nece onda idu na sud. Super stvar.

Moram na bus sad... Nastavak mozda veceras od Frederika...
Imate svi pozdrave iz paklene Nikozije!!
Sta se tamo desava jos??

subota, 16. lipnja 2007.

Evo meee

Jao pa vi ste me se pozelilili...

Nemam puno vremena a ne znam odakle da pocnem.
Kao prvo ziva zdrava vesela mokre kose jer smo cijeli dan bili na bazenu... :)
Malo sporo tipkam i cini mi se grijesim, ali nemam vremena za popravke, a tipkam na laptopu.
Evo me u sobi Frederica iz Njemacke! Jeste li pomislili! Ima curu, evo slike pored, ali on jedini ima laptop. Gdje je meni laptom, besplatan internet ovdje. Tu je jos Ciara zi irske. I oni su me jutros probdili lupajuci na balkonska vrata jer mi je soba u prizemlju a u apartmane gdje je po 8 soba mogu samo ja s kljucem. Probudili me oko 12:30 i pokupili na bazen, onaj gdje naj je besplatan ulaz, vratili se, otisli u market, kupili veceru, Frederico kuhao :) ja pravila salatu, eno oni sad peru sudje. Mislim da veceras idemo do grada. Sutra planiramo do Larnace na kupanje i obilazak.

E u larnaci je zracna luka i to odmah pored mora i nocas kad smo dolazili ostala sam stvarno prepadnuta. Znaci avion se okrene (pogledajte malo kartu da shvatite) prema i iz smijera afrike se spusta na aerodrom. Nisam sigurna ali mislim da je pista odmh do mora, jer smo bili jako blizu povrsini, strasno, jedva cekam povratak koji je po danu da to ponovo vidim, ali opet nije isti dojam dizanja, i padanj au vodu :)

I kako sam s nekima od vas naslutila... Daaa Bio je lik, takstit s bijelim papirom na aerodromu na kojem je pisao IAESTE ANDELKA :D ali ja nisam na vrijeme reagirala s aparatom jer kad sam izlazila tamo terminala, ne znam sta ocekujem, nema nikoga, i ucini mi se da vidim skroz na ulazu svoje ime, i ja idem prema covjeku a on se okrenu i podje prema izlazu, te ja za njim, vidim stvarno ja, i ispustim kofer kao da se upitam, nista on, samo me upita treba li mi pomoci s koferom, reko ne , i podjosmo prema crnom novnom uglancanom mercedesu i naravno ja stanem na mjesto suvozaca, ali s nase strane, a to je ovdje pogresno. :)

U budimpesti sam crka. Hara ondje se ne moze odspavati, ja nisam mogla, nikako, i nasla sam zabacen terminal, nije bilo nikoga, ali nisam mogla oka sklopiti, pa sam se zabavila s knjigom, onda sam mijenjala terminale kako na kojem nema leta bar dva sata, nije mi se ni dalo setati jer su mi stvari bile preteske. I mogla sam u avion sve unijeti. Ljudi su s koferima velikim isli u avion. To da znate Matea i NIkola jer ste kukali da necete moci sve staviti, ili ako netko ovo cita neka im kaze. Ali jos jednom vi to provjerite, negdje j eograniceno na 8 kila.

Sta jos sta jos da kazem... Blokada....

Kako je tamo??? IAESTE-ovci????? Jeste li zivi???

joj u ovoj sobi ima komaraca... bjezim...
Ajde javim se ja jos, bar odavde, ali sad idem da se dogovorimo sta dalje...

Ciao

petak, 15. lipnja 2007.

sataras

Eto stigao je i taj cas, jos tocno u ovom trenutku 24 sata dok ne sletim na Afroditino igraliste ili Otok ljubavi kako sve zovu Cipar... Zasto ga tako zovu!? Imate sad izvjestiteljicu od tamo, sve cete saznati, skoro sve...

Sve je spremno, nesto jos na balkonu, ali bit ce do ujutro... Dva puta sam izbacivala stvari iz torbe... Nosim samo samo ono sto volim i sto mi bas bas treba...
Napravila sam glupost, skoro je mogla biti velika! Voze me moji u Sarajevo i ja sam im rekla da je avion u 15 do 13, a avion je u 14:35. Sad spavaju. Treba im ujutro na oci i reci da sam fulala toliko. Nije to meni problem, nego sto ce se sad oni zabrinuti. Kud sam posla vaka smotana... :(

Hara hvala puno!! Zapamtila sam sve!! Umalo i zapisala! :) Nadam se da cu naci neki pristup netu, pa sarnuti bar par recenica. Imam knjige Sto godina samoce i S grckim u svijet...

Javili su mi s Cipra da je sve ok, cekat ce me prijevoz i da tjedno isplacuju i kao ako imam financijskih problema da ce mi oni pomoci da nista ne brinem... Bas su dragi... :)

Nisam kupila nikakve suvenire, nisam ponijela nista za međunarodnu veceru. Tu vam se, tko ne zna, mora kuhati, svatko svoje tradicionalno. Ako se to bas bas bude moralo, mogu smjesiti ustipke, uzljevaci ili izljevacu (kako tko voli) i puru i eto im. Mogu i sataras i iako to nije nase tradicionalno meni je ljeti triput tjedno na stolu, a ako se ne varam i vecini vas, pa kako onda nije tradicionalno. A njega odlicno pravim... Za razliku od svega ostalog...

Eto dragi moji, slijedece javljane mozda iz Budimpeste, a sigurno sa Cipra!

Sretan mi put!!! :)

četvrtak, 14. lipnja 2007.

NASLOV


Bas je tesko izabrati naslov za post. Kad napisem ovo onda cu.

Jos je malo manje od 48 sati do mog prvog kontakta sa tlom Cipra...
Sad je 10 do 4, ja sam spavala od 1ipo do 2ipo, probudila se s velikim ocima i malom panikom u stomaku, pa se lijepo ustala i evo skoro spakovala stvari... Jesam vrijedna...
Znate sta je od svega grozna vijest!? Da me grlo boli, i da smrcam, i da to znaci da sam nahladjena, ali se nadam da ce to biti ono moje standardno, i proci do subote...

Tamo negdje od ponedjeljka kuci boravim jako malo, sto je skroz dobro. Jer me nije hvatala ovakva nervoza kao veceras. Letam po gradu, stalno nesto, dodjem krepana, parkiram se u krevet, i slijedeci dan isto.
Imala sam ja davno neki plan poloziti 3 ispita ovaj tjedan... Od toga naravno, kao ni od vecine mojih planova vezano za polaganje ispita nece biti nista...
Jedan trebao biti u pon, odgodjen; drugi trebao biti u pon, nije dosao prof (to cu sutra pokusati zavrsiti), i jedan bi trebao biti sutra, taj cu ja odgoditi za deveti mjesec... Mozda bi se za to i naslo vremena, ali koncentracije nigdje...

Cini mi se da je moje u kuci uhvatila veca panika nego mene.
Sve je uglavnom spremno, moram jos u ljekarnu po nesto tabletica :) i nesto protiv komaraca, moram jos uplatiti pare na racun, jer ne znam kad ce mi oni isplatiti prve pare, nakon tjedan ili mjesec rada, tako da moram imati to za pocetak. I moram jos srediti ovdje sitnica koje i nemaju puno veze s putom nego situacijom ovdje...

Javila se nasa clanica koja je prva otisla na praksu u Solun (Grcka) i sve je ok, cak jako dobro, nasla je studenta iz HR isto na razmjeni, pa joj je sigurno puno lakse... Ona nam je probila led...

Danas nam je u Mostaru predsjednik nase udruge, i ispitali smo ga sve sto nas je mucilo i jos ponesto...

Pisala sam mail uredu na Cipru. Samo da se najavim jos jednom i pitala ovo za isplatu, nadam se da ce odgovoriti nekad do ulaska u avion za Larnacu.

Eh ljudi, ajmo savjeti, sta da radim 8 sati na aerodromu u Budimpesti!???

Vidjela sam ostavili ste nesto komentara. Super! Hvala! Samo da znate da me jako raduju, a tamo ce i jos vise, stoga samo pisite!
Pisite mi sve sto vam padne na pamet, i radije ovdje nego na mail (bar sto se moze ;) , da imam sve na jednom mjestu...

Joj stvarno pretjerujem s ovim postom, ali ne spava mi se jos, a bas nemam sta raditi... :(

Idem probati staviti neku sliku, da vidim kako to ide...
Jesam, ali ne valja bas ovo, moram ih naucit redati ispod...
U slijedecem postu nadam se...
Ipak idem sad...
Do citanja...

subota, 2. lipnja 2007.

Prvi post

Stvarno je glupo pisati nesto sto ima ulogu Internet dnevnika a da znas da ce to citati uglavnom ljudi koje znas, jer ces im ti reci da te citaju, pa moras paziti sta pises... :)
Na blog sam se odlucila uglavnom da biste vi koje to zanima mogli pratiti sta mi se desava, da bih vam se mogla na ovaj nacin javiti. Jer tko bi vam svima pisao mailove, oprostite ali stvarno, imat cu nadam se pametnijeg i zabavnijeg posla... :D A i jos bitniji razlog pisanja je i radi mene, da zabiljezim ovo ljeto...

Za one koji ne znaju, idem na Cipar, u Nikoziju, raditi u njihovoj gradskoj upravi 6 tjedana, od 18.6. do 27.7. 2007. Letim iz SA 15.6. a vracam se 30.7. Do polaska je ostalo jos manje od dva tjedna.
Kad sam mastala o tome da ce me primiti na ovu praksu mislila sam da cu biti jako sretna, svima javiti, odmah otvoriti blog i napisati prve dojmove i komentare. Od toga je proslo skoro 3 tjedna, ja tek danas otvaram blog, a obavjestavanje ljudi o odlasku jos uvijek traje... Jos cu i otici a neki nece znati...

Jucer sam kupila kartu, sredila sam i osiguranje, jos preostaje spakovat kofer i letjeti...
Za sada znam jako malo! Znam da radim u gradskoj upravi, da cu spavati u studentskom domu, sama u sobi :) , da na katu ima oko 12 soba, zajednicko kupatilo i kuhinja, da negdje blizu ima veseraj, da su mi napisali da ponesem dvije fotografije da mi izrade ulaznicu za bazen u sklopu doma, da je dom 10 min voznje od grada, da ce me prvi dan odvesti na posao, da se dalje moram sama snaci, da cemo s clanovima udruge biti u stalnom kontaktu jer ce cesto biti druzenja, izleti, vecere itd... Uredila sam da me docekaju na aerodromu, iako to malo vise kosta, i neki od vas su mi preporucivali da se sama snadjem za te pare, ali sam stvarno malo prepadnuta, malo samo, i dolazim tamo u 3 u noci, pa mi je draze za pocetak ovako...

Pisala sam mail jednom momku koji je vec bio na cipru. Evo kopiram neke dijelove maila:
''... ironija je sto je nikozija udaljena sa dvije strane 50-80 km od mora, a ti ces gutati prasinu. vikendi izvlace situaciju. turski dio je interesantniji, opusteniji, grci su dosli do previse love pa su malo izgubili dusu. standard je tri puta jaci kod grka, tako da su mi turci bas legli, a i burek nisam nasao u grckom dijelu nikozije.
u svakom slucaju bice ti totalno dobro.
nemoj propustiti famagustu, plaza i bodljikava zica, nevjerovatno...''

Svi znate kojim povodom idem tamo, preko koje udruge i sve ostalo...
Nadam se da cu nauciti stavljati slike na blog...

Toliko za prvi post... Bit ce ih jos dok ne odem, i naravno kad odem, obecavam da cu zrtvovati koji objed da bi nasla internet (ako mi ne bude bas dostupan) ma koliko kostao i gdje bio da se javim bar koji put... ;)